Objavljeno je to na internetskim stranicama Državnog odvjetništva RH koje je protiv jučer uhićenog posljednjeg haaškog bjegunca Hadžića pokrenulo tri postupka, od kojih je u dva pravomoćno u odsutnosti osuđen, a u jednom je podignuta optužnica.
Premijerka Jadranka Kosor jučer je izjavila kako bi zbog toga bilo logično zatražiti Hadžićevo izručenje Hrvatskoj. Pritom je dodala kako je činjenica i da on treba biti izručen Haagu pa će stoga u konzultacijama s Haaškim tribunalom i DORH-om "vidjeti što je realno".
Hadžića je u veljači 1995. šibenski Županijski sud osudio na 20 godina zatvora zbog prekomjerna granatiranja šibenskog i vodičkog područja zabranjenim raketnim oružjem "ognjevima" i "orkanima" 1993. Proglašen je krivim jer je kao predsjednik tzv. republike srpske krajine, u dogovoru s ministrom obrane samoproglašene RSK Đorđem Bjegovićem, davao naloge za napade na Šibenik i okolna mjesta zapovjedniku oružanih snaga Mili Novakoviću, protiv kojeg je zbog obnove postupka istraga još u tijeku, i njegovu zamjeniku Kosti Novakoviću. U tim su napadima poginuli i ranjeni civili te uništeni kulturni i povijesni spomenici te objekti namijenjeni humanitarnim svrhama.
Drugu presudu od maksimalnih osam godina zatvora Hadžiću je u svibnju 1999. izrekao Županijski sud u Osijeku proglasivši ga krivim zbog poticanja na ubojstva i protjerivanje Hrvata i ostalog nesrpskog stanovništva iz Tenje 1991. i 1992. Hadžić je tada bio predsjednik vlade samoproglašene srpske oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srem, a osuđen je jer je u cilju stvaranja tzv. velike Srbije svojim političkim i javnim istupima poticao srpsko pučanstvo da se vojno organizira i udruži radi protjerivanja cjelokupnog nesrpskog pučanstva, kao i uništavanja njihovih povijesnih i kulturnih obilježja. U ostvarenju tog cilja Jovan Rebrača, Mile Jajić, Savo Šarčević, Dušan Rebrača, Božo Vidaković, Dragan Čugalj, Savo Grnović i Dušan Vidović su u naselju Tenji organizirali tzv. teritorijalnu obranu i druge paravojne skupine koje su Hrvate i ostalo nesrpsko stanovništvo tjerali na prisilne radove, ograničavali im slobodu kretanja, zastrašivali ih i prijetili im smrću, pljačkali njihovu imovinu, minirali kuće te ubili 23 osobe, a 20. travnja 1992. protjerali 98 Hrvata i pripadnika drugih nacionalnosti.
Protiv Hadžića državno je odvjetništvo u Vukovaru 2002. podignulo optužnicu za vukovarske zločine, u kojoj se navodi da je tijekom napada na Vukovar ubijeno 1007 civila i hrvatskih branitelja, a ranjene 2453 osobe. Osim njega, u tom slučaju optužen je vojni vrh JNA s Veljkom Kadijevićem, Blagojem Adžićem, Zvonkom Jurjevićem i Božidarom Stevanovićem na čelu, zatim "vukovarska trojka" Mile Mrkšić, Veselin Šljivančanin i Miroslav Radić te haaški optuženik Vojislav Šešelj.
Hadžića i ostale se tereti da su od kolovoza do studenoga 1991., prilikom agresije tzv. JNA i pridruženih paravojnih četničkih postrojba, s ciljem protjerivanja i ubijanja cjelokupnog nesrpskog pučanstva u gradu Vukovaru te uništavanja svih kulturnih i povijesnih obilježja hrvatskog naroda i okupacije toga teritorija, protivno međunarodnim konvencijama, izravno zapovijedali i izvršavali zapovijedi u namjeri da se vukovarski branitelji pokore, a grad uništi i osvoji.
Toj optužnici pripojena je optužnica bjelovarskoga Županijskog državnog odvjetništva iz studenoga 1992. i osječkoga iz svibnja 2006. Obje optužnice podignute su protiv Kadijevića i Jurjevića, a naknadno je 2007. pripojena i optužnica osječkoga županijskog odvjetništva protiv Radića iz studenoga 2007.
U DORH-u kažu da su u svezi s optužnicom protiv Hadžića i ostalih od 2007. pretraživali baze podataka međunarodnog kaznenog tribunala u Den Haagu i pronašli, a potom i pribavili dokumentaciju važnu za dokazivanje u tom postupku, ali i u drugim postupcima protiv pripadnika bivše JNA i vojnih ili paravojnih postrojba zbog ratnih zločina u Hrvatskoj, ali i u logorima u Srbiji. U tom predmetu je, kažu u DORH-u, određena dokumentacija pribavljena i preko srbijanskog tužiteljstva za ratne zločine.
Uz to, u DORH-u ističu da su haaškom tužiteljstvu dostavljali podatke o mogućim lokacijama na kojima se krio Hadžić koji je nakon sedmogodišnjeg bijega uhićen na Fruškoj gori u Srbiji.