U tvornici Upmann u Havani, 600 zaposlenih radnika sluša čitačicu dok odabiru listove duhana, režu ih te svijaju u najbolje cigare na svijetu.
"Čitačica je za nas vrlo važna. Ona je naš glavni kulturni izvor. Osim toga, radimo u ritmu njezina čitanja i u jednoj seansi izradimo pedeset ili šezdeset cigara", objašnjava Julia Cabrera, koja 47 godina radi u tvornici cigara.
Čitačica Grisel Valdes (55), profesorica po struci, gotovo 20 godina čita radnicima od kojih su mnogi školu napustili prije navršene 15. godine i čitanje im pomaže da budu u tijeku s događajima.
Grisel zaradi 315 pesosa (14 dolara) na mjesec, no "zadovoljna je jer se osjeća korisnom", a u predahu popuši cigaru koju radnici s posebnom pozornošću saviju baš za nju.
Čitačica u tvornici koja proizvodi slavne cigare El Conde Montecristo i gdje radnici rado slušaju roman Alexandrea Dumasa po kojemu su cigare dobile ime, jedna je od 300 profesionalnih čitača na Kubi.
"Čitanje nam pomaže da malo pobjegnemo, jer čitav dan radimo jedan te isti posao", objašnjava radnik.
Prvi čitači na Kubi pojavili su se 1865. godine. U toj važnoj industrijskoj aktivnosti odigrali su bitnu ulogu u promicanju socijalne borbe zahvaljujući komunikaciji ostvarenoj s radnicima.
Jesus Pereira, čitač u susjednoj tvornici cigara Partagas, u Havani je slavan zbog izvanrednih glasovnih mogućnosti. Sjajan je u imitiranju ženskoga glasa i dočaravanju specijalnih efekata kao što su vatra, kucanje na vratima, konjski kas.
Čitanje nije jednosmjerno jer radnici korigiraju čitačicu ili čitača kada, primjerice, pogrešno pročita ime igrača bejzobola, a ne izostavljaju ni komentare na dnevne novosti. Zadovoljstvo izražavaju udarajući okruglim nožem za rezanje duhana (zvanim "chaveta") o stol. Kada je "chaveta" s treskom bačena na tlo, slušateljstvo poručuje "ne sviđa nam se".