Prosvjednici se bune protiv Zakona o vodama od 1. siječnja 2010. kojim je zabranjena eksploatacija šljunka i pijeska u području značajnom za održavanje vodnog režima, kako iz neobnovljivih tako i obnovljivih ležišta, zbog čega su, kako tvrde, egzistencijalno ugroženi svi koji se bave tom djelatnošću.
U vezi prosvjeda javile su se danas i neke ekološke udruge koje su optužile pojedine privatne kompanije za iskapanje šljunka da pokušavaju manipulacijama i dezinformacijama ishoditi izmjenu Zakona o vodama radi legaliziranja iskapanja šljunka iz korita rijeka.
Predstavnici kompanija tvrde da je Hrvatska ovisna o uvozu šljunka, a hrvatske tvrtke moraju poslovati u susjednim državama iako žele raditi u Hrvatskoj, kako propadaju njihove kompanije i gube se radna mjesta, kako iskapanje šljunka nema nikakav utjecaj na okoliš "jer je razina vode pala samo nekoliko milimetara", te da zbog očuvanja prirode trpi cjelokupno gospodarstvo, no u stvarnosti je slika potpuno drukčija, kaže se u priopćenju udruga Baobab, Ekološko društvo Koprivnica i ZEUS.
U Podravini postoji veliki broj legalnih šljunčara smještenih izvan korita rijeke koje sasvim normalno funkcioniraju i opskrbljuju tržište šljunkom. Sve su one na legalan način dobile koncesiju i nesmetano i po zakonu iskorištavaju šljunak, te doprinose ukupnom razvoju regionalnog gospodarstva, ističu ekološke udruge.
Štete koje nastaju iskapanjem šljunka iz korita rijeke su ogromne - dolazi do značajnog ukapanja korita rijeke, u pitanju su metri, a ne milimetri. Npr. Drava kod Terezinog polja se u posljednjih dvadesetak godina ukopala dva metara, a u zadnjih 100 godina čak četiri metra uslijed kopanja šljunka i regulacija, upozoravaju ekolozi.
Ukopavanjem rijeke u vlastito korito dolazi do opadanja razine podzemnih voda s velikim negativnim utjecajem na poljoprivredu i šumarstvo. U selima duž rijeke Drave presušuju bunari, te je ugrožena opskrba lokalnog stanovništva pitkom vodom. Također, isušuju se mrtvice koje su prirodna mrjestilišta riba, ali i turistički resurs poput Križnice koja zbog ukopavanja Drave propada, a sanacija bi koštala preko 50 milijuna kuna, stoji u priopćenju.
Kada se pojedine privatne kompanije za iskapanje šljunka pobune da su "žrtve" ne spominju da su neke od njih godinama prijavljivane inspektorima Ministarstva kulture i Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva za ilegalno kopanje šljunka, bez odgovarajućih koncesija, kontrole i uplata koncesijskih naknada u državni proračun.
Time upravo "žrtve sustava" predstavljaju nelojalnu konkurenciju legalnim šljunčarima, pa ekološke udruge, koje se ne protive iskapanju šljunka izvan korita rijeka i vodotoka, pozivaju institucije pravne države da nastave posao na raskrinkavanju i kažnjavanju nelegalnih aktivnosti, kaže se u priopćenju.