Sudionici simpozija razmatraju kakvo je značenje te Papine enciklike danas, te što se od Crkve očekuje u suvremenim okolnostima u kojima se nalazi hrvatsko društvo.
Otvarajući skup zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić naglasio je važnost tog crkvenog dokumenta kojim je papa Lav XIII. pokazao da Crkva prepoznaje i prihvaća nove izazove s kojima se čovjek susreće, te da se otvara modernosti i u okviru socijalnog nauka daje odgovore na ta nova pitanja.
Enciklika "Rerum novarum", kako to i ime kaže, progovorila je o novim potrebama koje su se pojavile u svijetu u doba industrijske revolucije, na kraju 19. stoljeća, želeći potaknuti pravedno rješenje radničkog pitanja uslijed tadašnjih političkih, gospodarskih i socijalnih promjena u kojima je došlo do raslojavanja društva, sve dubljih podjela između radnika i poslodavaca te pojave novih socijalističkih i liberalnih ideologija, podsjetio je.
Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije (HMK) mons. Marin Srakić rekao je kako ni jedna enciklika kao "Rerum novarum" nije imala tako širok i drugotrajni odjek u Crkvi, podsjetivši na riječi pape Ivana Pavla II. koji je tu encikliku pape Lava XIII. nazvao besmrtnim pismom na kojemu se treba zasnivati cjelokupno socijalno djelovanje Crkve.
Encilika se, rekao je Srakić, temeljila na dva osnovana načela - dostojanstvu ljudske osobe i pravednoj plaći za obavljeni posao, no istodobno je tijekom povijesti izazivala oprečna stajališta kao ni jedan drugi dokument te vrste.
Značaj enciklike "Rerum novarum" naglasio je i apostolski nuncij u Hrvatskoj mons. Roberto Mario Cassari, rekavši da se ona i danas smatra remek djelom koje je razumjelo nove socio-političke i ekonomske okolnosti tijekom industrijske revolucije i okolnosti u kojima su bili radnici kao najslabija karika tadašnjeg društva.
Dio simpozija posvećene je odjecima enciklike i ulozi Crkve u današnjem hrvatskom društvu o čemu govore ugledni stručnjaci.
Prof. Gojko Bežovan tako smatra da hrvatski građani danas imaju velika očekivanja od Crkve kada je u pitanju društvena perspektiva. Očekuju da ona aktivnije sudjeluje, otvara teme i zauzima se za njihovu svakodevnicu u situaciji krize egzistencije prosječnog hrvatskog građana, pa Bežovan smatra da je u tom smislu upravo poslanje Crkve da se miješa u politiku.
Prof. Vladimir Dugalić ističe kako se ovim dana često ponavlja pogrešna teza da se Crkva ne bi se trebala miješati u politiku, a osobito da nema ništa s donošenjem pojedinih zakona. To je, smatra, potpuno krivo shvaćanje jer, ako se politiku definira kao zauzetost za opće dobro, o tome i Crkva kao važna institucija društva, ima što reći. Prof. Dugalić drži da je stoga važno razvijati kulturu dijaloga, pa kao pozitivni primjer navodi nekoliko pokušaja zajedničkih susreta Crkve s predstavnicima političkih stranaka, kojih će, prema njegovu uvjerenju, u budućnosti biti još više.