"Trubadur" pripada tzv. Verdijevoj Latinskoj trilogiji, ali za razliku od "Rigoletta" i "Traviate", uvodi gledatelje u malo vjerojatan zaplet arhaičnog svijeta psihološki nediferenciranih likova - arhetipova kojima dominiraju osnovne emocije poput ljubavi, mržnje, ljubomore i osvete.
Ta nevjerojatna priča o Romima, ljubavnom trokutu, neumoljivoj osveti i spaljivanju djeteta, u izvedbi Vitomira Marofa (Grof Luna), Melbe Ramos (Lenora), Jeniece Golbourne (Azucena), Rafaela Rojasa (Manrico) i Luciana Batinića (Ferrando) te Zbora i Orkestra zagrebačkog HNK, i večeras je transcendirala u blistavu partituru punu nezaboravnih melodija koju je publika nagradila dugotrajnim pljeskom i ovacijama.
Scenografiju potpisuje Reinis Suhanovs, kostimografiju Kristine Pasternaka, a oblikovanje svjetla Kevin Wyn-Jones.
"Trubadur" je sedamnaesta po redu Verdijeva opera, a nakon svoje praizvedbe 19. siječnja 1853. godine, doživio je trenutni uspjeh, prvenstveno zbog iznimno lijepe glazbe koju su brojni kritičari proglasili apsolutnim remek-djelom.
Povijest izvođenja "Trubadura" u Zagrebu na određen je način i povijest opere u glavnom gradu Hrvatske, s najvećim imenima hrvatske operne umjetnosti. "Trubadur" je u zagrebačkom HNK prvi put izveden 1871. godine, i to pod dirigentskom palicom Ivana pl. Zajca. Ta je izvedba ušla u povijest kao prvo strano djelo izvedeno u Zagrebu na hrvatskom jeziku, s prijevodom Augusta Šenoe.