DHK u izjavi u povodu uvrštenja hrvatskih književnika u ediciju "Deset vekova srpske književnosti", izdavačkog centra Matice srpske, upozorava i da je, nažalost, takva politika bila izvorom mnogih zala, među ostalim, i krvave agresije prije dvadeset godina, kojom se ratnim djelovanjima, etničkim čišćenjem i kulturocidom pokušala ostvariti ideja Velike Srbije.
Najnovija 'ugradnja' književnih djela Marina Držića, Ivana Gundulića i drugih hrvatskih pisaca u tu ediciju, drži DKH, nisu ništa drugo nego prisvajanja hrvatske književne baštine te očita potvora kojom se hrvatska književna baština želi prikazati kao srpska.
"Društvo hrvatskih književnika s prezirom odbacuje i osuđuje takav otimački postupak uvrštenja hrvatskih pisaca u srpski književni kanon. Za nas je taj sramotan čin prljava krivotvorina povijesnih, književnih i duhovnih činjenica te je kao takav grub nasrtaj na hrvatsku kulturu", stoji u izjavi koju potpisuje upravni odbor DHK.
"Iako je posve jasno da ta djela ni po duhu, ni po jeziku, ni po temama, ne mogu pripadati srpskoj književnosti 16. i 17. stoljeća, opetovano srbijansko inzistiranje, koje nema nikakvih uporišta ni u znanstvenom, ni u povijesnom, ni u moralnom smislu, još jedanput bjelodano dokazuje kako se u Srbiji teško može očekivati otrježnjenje i odustajanje od davno zacrtanih velikosrpskih planova prisvajanja i otimanja, u ovom slučaju hrvatske kulturne baštine", navodi se u izjavi.
"Sa stajališta koncepta 'Deset vekova srpske književnosti' posve je besmisleno otimanje i svojatanje samo Marina Držića i Ivana Gundulića jer Držića i Gundulića nema bez Đore Držića, Šiška Menčetića, Mavre Vetranovića i drugih hrvatskih književnika 15., 16. i 17. stoljeća. Oni u srpskoj književnosti nemaju ni temelja ni nastavljača. Zato je uvrštenje Držića i Gundulića u tu ediciju znanstveno i književno nakazno", dodaje se.