Istodobno postoji malo naznaka značajnijih podjela unutar vlade Moamera Gadafija, koje bi ubrzale političko rješenje sukoba.
NATO, koji je preuzeo vođenje zračne kampanje od koalicije SAD-Francuska-Velika Britanija prije mjesec dana, može ukazati na neke uspjehe u zaštiti civila od napada u istočnoj Libiji, uključujući gradove Bengazi i Ajdžabiju. No, opsada Misrate se nastavlja i zapovjednik NATO operacija, general-pukovnik Charles Bouchard, priznao je u utorak da NATO još nije uklonio opasnost za civile od Gadafijevih snaga.
U posljednjih tjedan dana, NATO-ovo bombardiranje prošireno je napadima na Gadafijev kompleks u Tripoliju, a Washington je u operaciju uključio bespilotne letjelice Predator naoružane navođenim projektilima Hellfire. Nedavno povlačenje vladinih snaga iz središnje Misrate, može značiti početak promjene vojne pat pozicije.
No, analitičari kažu da ti potezi djelomice odražavaju praktičnu realnost - da je početnoj zračnoj kampanji ponestalo jasnih, čisto vojnih ciljeva koje je lako pogoditi, bez ugrožavanja civila, kao i potrebu da zapadne vlade nastave s potporom naporima koji donose razliku na terenu.
"Činjenica je da se vojno gledajući, situacija ne razlikuje mnogo od one na samom početku rata. Gadafi u biti nadzire isto područje kao i na početku rata, tako da nije vjerojatno da će lako napustiti vlast kao dio pregovaračkog rješenja. Dakle, sa stajališta koalicije to nije sjajan rezultat", rekao je francuski strateški analitičar Francois Heisbourg.
Po riječima Shashanka Joshija, iz londonskog Royal United Services instituta, Gadafi se pokazao prilagodljivjim i fleksibilnijim protivnikom nego su se zapadne sile to nadale. "Njegove snage su se adaptirale vrlo dobro", kazao je.
Iako je došlo do eskalacije političkih ciljeva zapadne misije, obzirom na izjave čelnika Francuske, Velike Britanije i SAD-a da će nastaviti vojnu kampanju dok Gadafi ne ode s vlasti, došlo je do manje značajnih vojnih napora, rekao je Joshi.
"Ljudi povezuju bombardiranja Gadafijeva kompleksa, te uvođenja Predatora i vojnih savjetnika, pa kažu da je to eskalacija. No, to neće napraviti razliku samo po sebi i zapravo je novi način da se nadoknadi usporavanje zračnih napada", rekao je Joshi.
Tomas Valasek iz Centra za europsku reformu rekao je da unatoč opovrgavanju NATO-a, ključni saveznici - Francuska, Velika Britanija i SAD - traže put oko te dvojbe, izravno ciljajući Gadafija.
"NATO-ov službeni mandat ne uključuje uklanjanje Gadafija s vlasti, tako da zapovjednici to negiraju i kažu da napadaju komunikacijske centre i slično, ali meni to miriše da oni idu na Gadafija osobno", rekao je Valasek.
To bi značilo da postoji jaz između onoga što NATO kolektivno kaže da želi raditi i onoga što kažu Francuzi, Britanci i Amerikanci. To će biti tvrdo interno pitanje i čini se da je vezano za stvaranje napetosti unutar NATO-a, dodao je.
Nick Witney iz Europskog vijeća za vanjske odnose, rekao je da su francuski, britanski i američki čelnici preuzeli pritisak na sebe proglašavajući da je njihova misija promjena režima. "Nažalost, to je nešto što se ne može postići bombardiranjem. Tu ne treba biti određenog vremenskog pritiska, već morate prihvatiti ratni cilj razdvajanja, prekida vatre i pregovora. Pogreška je miješati vojnu akciju i promjenu režima", ocijenio je Witney.