Sjevernoatlantski savez, zapravo desetak njegovih članica, a u srijedu im se pridružila i Bugarska, sutra preuzima odgovornost za zračne akcije protiv Gadafijevih u svrhu zaštite libijskih civila.
Protekla dva tjedna tu je operaciju provodila višenacionalna koalicija koju su povele Sjedinjene Države, Francuska i i Velika Britanija, a NATO je već bio zadužen u za druge dvije, jednako prijeporne misije u Libiji - kontrolu provedbe embarga na oružje i zonu zabrane leta.
"U velikoj smo konfuziji", ocjenjuje Francois Heisbourg, posebni savjetnik Zaklade za strateška istraživanja u Parizu i podsjeća da se Francuska u početku protivila aktivnoj ulozi NATO-a u prvoj liniji napada kako se time ne bi provocirao arapski svijet. Na kraju je Francuska takvu ulogu NATO-a prihvatila.
Heisbourg, nadalje, upozorava na "nerazumljive" promjene stajališta Njemačke i Turske. Isprva se Njemačka protivila svakoj vojnoj operaciji, a Turska sudjelovanju NATO-a u zračnim udarima, no u nedjelju su obje promijenile stajališta.
"Zaštitnik" koji je sada "ujedinjen" morat će se potruditi i dokazati da može djelovati usklađeno, zaključuje agencija AFP o NATO-u.
Agencija u zasebnu tekstu piše da međunarodna kontaktna skupina za Libiju, koja je u utorak održala svoj prvi sastanak, nije jedinstvena oko načina kako svrgnuti libijskog vođu te treba li mu ponuditi egzil ili ga izvesti pred vojni sud.
Drugo prijeporno pitanje jest treba li oružjem pomagati libijske pobunjenike.
Francuska, SAD i Britanija jedinstvene su oko intenzivnih bombardiranja progadafijevih snaga sve dok se ne postigne cilj - da Gadafi prestane biti prijetnja libijskome narodu.
Italija, a pridružuje joj se i Španjoloska, sklone su Gadafiju ponuditi azil. Nasuprot njima, dio zemalja zagovara njegovo izvođenje pred međunarodni kazneni sud gdje bi odgovarao za moguće ratne zločine.
Francuski šef diplomacije Alain Juppe drži da Gadafija treba svrgnuti njegov narod, a da bi se ubrzao taj proces i da bi se skratile vrlo skupe zračne operacije saveznika u doba svjetske gospodarske krize, Washington je progovorio o mogućem naoružavanju libijskih pobunjenika koji su to i zatražili.
Međutim, nedavno izglasana rezolucija 1970 UN-a o Libiji zabranjuje "svaku izravnu ili neizravnu dobavu, prodaju ili transfer oružja ili ratne opreme". Nasuprot njoj, sljedeća rezolucija, br. 1973., poziva na provedbu "svih potrebnih mjera" u svrhu zaštite civila.
I dok Washington, Pariz i London ne isključuju mogućnost naoružavanja civila, Belgija, Danska, Italija i Norveška takvu opciju odbijaju.