Najviši francuski i britanski dužnosnici već su u četvrtak, nakon usvajanja rezolucije Vijeće sigurnosti UN o međunarodnoj intervenciji u Libiji, najavili zračne udare "kroz nekoliko sati", no s američke strane nije bilo takvih vremenskih odrednica napada.
Britanski vojni analitičar Charles Heyman izjavio je da će Amerikanci imati glavninu vojne odgovornosti u operaciji.
"Lako je Britancima i Francuzima govoriti puno o tome kada oni ustvari nemaju svu pravu opremu da bi sami održavali no-fly zonu", rekao je Heyman.
Velika Britanija, Francuska i NATO održali su hitne sastanke u petak o korištenju vojne sile za uspostavu zone zabrane leta, koju je Vijeće sigurnosti UN odobrilo u četvrtak.
Poput Velike Britanije i Francuske, i Danska i Kanada su rekle da će osigurati borbene zrakoplove za misiju. Italija i Španjolska stavile su na raspolaganje svoje vojne baze, prenosi MSNBC News.
Diplomati su rekli da će i arapske zemlje vjerojatno sudjelovati u zračnim udarima, uključujući Saudijsku Arabiju, Katar, UAE i Jordan.
NATO-ovi izvidnički zrakoplovi AWACS-a već lete nad libijskom obalom, osiguravajući 24-satno praćenje stanja u zračnom prostoru i na bojištima Libije. Analitičari kažu da bi zrakoplovi koji bi sudjelovali u nametanju zabrane leta nad Libijom polijetali iz NATO baza kao što su Sigonella na Siciliji, Aviano u sjevernoj Italiji, Istres na jugu Francuske i Ventiseri-Solenzara na Korzici.
Iako još nije potpuno jasno koja će biti uloga američkih snaga u provedbi 'no-fly' zone, američki dužnosnici najavljuju da bi u akciju vjerojatno prvi krenuli "nevidljivi" lovci F-22 Raptor, koji mogu izbjeći libijsku protuzračnu obranu.
Svjedočeći ovoga tjedna u Kongresu, glavni zapovjednik američkog ratnog zrakoplovstva general Norman Schwartz, iznio je obrise budućeg američkog angažmana u uspostavi zone zabrane leta, procijenivši da će za to trebati "više od tjedna dana", izvijestio je ABC News.
Na pitanje čime će SAD pridonijeti operaciji, kazao je da će "to tražiti brojna sredstva. Svakako borbene zrakoplove F-16 i F-15, sa sposobnošću djelovanja zrak-zemlja i protiv radarskih sustava".
Kazao je da bi lovci F-22, koji su stacionirani samo u SAD-u, "bili korisni, te kako očekuje da budu korišteni u početnim danima" operacije.
Lovački zrakoplovi trebaju potporu izvidničkih zrakoplova i letećih cisterni za popunu gorivom u zraku, što je Schwartz nazvao mobilizacijom za "neku vrst primjene totalne sile američkih zračnih i svemirskih kapaciteta".
U tom je kontekstu najavio i primjenu "bombardera za određene ciljeve", te zrakoplova RC-135's, specijaliziranih za prikupljenje obavještajnih informacija i presretanje komunikacija. Angažiran će biti i tzv. "Compass Call", specijalni zrakoplov C-130 Hercules namijenjen elektronskom ometanju radara i komunikacija.
Schwartz je kazao da će američkom ratnom zrakoplovstvu za izvođenje misije trebati resursi stacionirani u Europi, kao i oni u SAD-u. Posjetio je i da postoje ograničena sredstva za izviđanje, konkretno nedostaju bespilotne letjelice, jer se većina nalazi u Iraku i Afganistanu.
Govoreći o libijskom ratnom zrakoplovstvu, Schwartz je rekao da Libijci "imaju nekoliko desetaka borbenih zrakoplova i stotinjak helikoptera, ta da izvode desetine naleta dnevno".
Nacionalni obavještajni direktor James Clapper rekao je u Kongresu prošloga tjedna da je libijsko ratno zrakoplovstvo brojčano veliko, ali je u letnom stanju mali broj zrakoplova. On je taj broj procijenio na 85, od čega je trećina transportnih zrakoplova, a trećina helikopteri.
Libijsko zrakoplovstvo uključuje samo jednu eskadrilu naprednih lovaca-bombardera, ruskih SU-2, te oko 30 helikoptera.
U analizi Pentagona se kaže da je "ukupna spremnost libijskih zrakoplova slaba po zapadnim standardima a većina zrakoplova je zastarjela". Procjenjuje se da 80 posto zrakoplova nije u operativnom stanju, ta da su mogućnosti za oporavak oštećenih letjelica ograničene.
Eskadrila libijskih jurišnih helikopetra sastavljena je od ruskih letjelica MI-24, čije je "spremnost loša".
Clapper je kazao da postoji oko 30 položaja protuzračne obrane, većinom duž libijske obale, i to u zapadnom dijelu koji nadziru Gadafijeve snage. Libijska vojska raspolaže i sa stotinama ručnih protuzračnih projektila, većinom ruske proizvodnje tipa "Strela".
Protuzračni projektili s kojima raspolaže Libija uključuju ruske sustave SA-2, SA-3, SA-5, SA-6 i SA-13, neke s dometom do 300 km koji osigurava "značajne sposobnosti pariranja", prema analizi.
"Postojanje tih sustava predstavlja značajnu prijetnju za zrakoplove SAD-a i NATO-a", prema procjeni Pentagona.