Taj se dan obilježava od 2000. u čast gotovo šest tisuća jezika kojima se danas govori u svijetu, a proglasila ga je Opća skupština UNESCO-a na zasjedanju 1999. kako bi se promicala uporaba materinskih jezika, naglasila važnost jezične raznolikosti u svijetu i izobrazbe na materinskome jeziku te njegovala jezična i kulturna različitost i višejezičnost.
Na simpoziju što će se održati 21. veljače u Parizu, u sklopu proslave Međunarodnoga dana materinskoga jezika raspravljat će se o tome kako uz pomoć informatičkih i komunikacijskih tehnologija očuvati i promovirati jezičnu raznolikost.
Istoga dana Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje predstavit će svoja nova izdanja - djela Darije Gabrić Bagarić "Na ishodištu hrvatske leksikografije", Amira Kapetanovića, Dragice Malić, Kristine Štrkalj Despot "Hrvatsko srednjovjekovno pjesništvo" te Barbare Štebih Golub "Germanizmi u kajkavskome književnom jeziku".
Samo u Europi ugroženo je čak 50-tak jezika, primjerice keltski jezik u Velikoj Britaniji, saamski ili laponski jezik u Skandinaviji i na sjeveru Rusije te niz varijanti jezika kojim govore Romi, a dominantni jezici poput engleskog, francuskog, španjolskog, ruskog i kineskog sve više potiskuju manjinske jezike.
U Africi pak nestaje između 500 i 600 od 1400 postojećih jezika, dok su u Aziji najviše ugroženi manjinski jezici u mnogim dijelovima Kine.
U UNESCO-vu dokumentu iz 1970. stoji kako "materinski jezik jezik označuje put ljudskoga bića i pomoću njega ono ulazi u društvo, čini svojom kulturu grupe kojoj pripada i postavlja temelje razvoju svojih intelektualnih sposobnosti.
UNESCO također ističe da je jezična raznolikost neodvojiva od biološke raznolikosti te da je gubitak samo jednoga jezika gubitak za ukupni životni potencijal na zemlji.