Riječ je o dnevniku u kojemu je krašićki župnik Josip Vraneković gotovo svakodnevno bilježio izreke, misli i način života zatočenoga kardinala Stepinca, koji je u župnoj kući rodne župe Krašić po odredbi komunističkih vlasti izdržavao zatvorsku kaznu od kraja 1951. pa do smrti 10. veljače 1960.
Kako je to izrekao fra Bonaventura Duda, autor dnevnika bio je odani suputnik i supatnik kardinala Stepinca koji je vjerno bilježio kardinalovih devet uzničkih godina.
Vranekovićev dnevnik, istaknuo je fra Bonaventura Duda, od neprocjenjive je vrijednosti za poznavanje života kardinala Alojzija Stepinca. Među njima su, dodao je, i posljednje riječi dnevnika koje govore o činjenicama da je kardinal Stepinac molio i izmolio blaženu smrt, a time nije posvetio samo sebe nego je i svima primjer istinske i prave poniznosti.
Na predstavljanju koje je okupilo brojne štovatelje bl. Alojzija Stepinca kako iz crkvenih tako i iz laičkih krugova, osobna sjećanja s nazočnima podijelili su gospodin Francek Brebrić, koji je kao dijete posjećivao kardinala Stepinca i posvjedočio da je on bio čovjek jake vjere i velike ljubavi za svakoga čovjeka, te prečasni Josip Gjuran, koji je rekao kako je kardinalu Stepincu često išao plačući, a vraćao se pjevajući.
Profesor na zagrebačkome Filozofskom fakultetu Stipe Botica smatra da je Vranekovićev dnevnik bogata riznica koja daje obilan materijal za analizu i daljnja istraživanja te moguće različite prosudbe i valorizacije. Za Boticu, dnevnik je i riznica književnih vrsta te je izazov brojnim istraživačima - povjesničarima, politolozoma, psiholozima, komunikolozima i drugima za nove spoznaje o kardinalu Stepincu koji je bio, istaknuo je, snažna i gotovo neponovljiva osoba te izuzetan intelektualac. Tako, primjerice, dnevnik sadrži i Stepinčeva stajališta o zapadu u koji se nije uzdao, maršalu Titu i Anti Paveliću, ali na prvome mjestu o njegovu silnom pouzdanju u Boga i zagovor Blažene Djevice Marije.
Priređivač msgr. Juraj Batelja svjestan je, rekao je, i odgovornosti koje knjiga, koju je priredio iz želje da istinski prikaže zadnje godine života kardinala Stepinca, predstavlja za one koje su još živi, a spominju se dnevniku. Ali, rekao je, svjestan je i odgovornosti prema onima koji su živjeli i trpjeli u ta teška vremena, među kojima je bio i kardinal Stepinac koji je uvijek govorio "Neka bude Božja volja". Napomenuo je da je nastojao poštivati autorov jezik osim u slučaju kad bi taj jezik bio nerazumljiv današnjem čitatelju.