Knjigu je objavila Naklada Ljevak u biblioteci "book marker", a urednik Kristijan Vujičić rekao je da je to promišljanje o drugom i drukčijem.
Govoreći o razlozima za suradnju s protestantskim svećenikom Borisom Gunjevićem, Matvejević je podsjetio je da je "prvi čin" suradnje s Gunjevićem počeo slovenski filozof Slavoj Žižek, te da ju je i on rado prihvatio. Dodao je da je, osim poštovanja prema autoru, imao i osobni razlog jer je njegovu ocu koji je za Drugoga svjetskoga bio rata zatočen u nacističkom logoru na sjeveru Njemačke, samo zato što je bio rođen u Odesi, u zemlji s kojom je ratovala Hitlerova Njemačka, pomogao da preživi jedan protestantski pastor. Osim toga, napomenuo je, Boris je protestantski svećenik, a i ja uvijek nešto protestiram.
Matvejević je autor eseja - Muke s identitetima, "Kalamovi - tko je tko i odakle je, Nacrt za Jadranski brevijar i O nama na Balkanu. Kratko se osvrnuvši na svaki od eseja Matvejević je tako, primjerice, rekao da pogreška nastaje kad se identitet poistovjeti s partikularitetom koji se onda uzima kao vrijednost. Esej o "kalamovima" je pak, kako je rekao, "mogućnost čitanja hrvatske kulture kao kozmopolitske uz pitanje želimo li da hrvatska kultura bude ekumenska ili ona Mile Budaka i Gojka Šuška".
Gunjević je pak kazao da riječi identitet i idiot dolaze iz istoga korijena te da su autori pokušali promišljati kako napraviti porozne granice identiteta kako onaj koji ga ima nikada ne bi postao idiot.
Suradnju s Matvejevićem počeo je je na knjizi "Kruh naš" koju smatra i najvažnijom Matvejevićevom knjigom, a potaknut Matvejevićevom dugogodišnjom pozicijom "između egzila i azila" koja je otvorila prostor za ono "između" i promišljanje o svojevrsnoj eksperimentalnoj teologiji koja se temelji na radikalnoj poruci apostola Pavla - da u Kristu imamo novi identitet. Za to se je pak, istaknuo je, potrebno vratiti korak unatrag na kršćanske vrednote - vjeru, nadu i milosrđe bez kojih se ne može promišljati teologija, kako bismo onda mogli učiniti potreba dva koraka naprijed.
Boris Gunjević autor je predgovora - Uvod u anabazu te eseja - Liturgija nomada, Povijest nemoć, Heterologija - od parodije do paradigme i Osmijeh teologije.
Po riječima autorskoga "dvojca" knjigu su posvetili nepoznatom franjevcu koji je iz crkve u Glini pred kraj Drugoga svjetskog rata spasio srpsko dijete.