Jerko Bezić bio je na čelu Akademijina Odsjeka za muzikologiju, a posebice se istaknuo u proučavanju glagoljaštva i glagoljaškoga crkvenog pjevanja u Dalmaciji.
Akademkinja Koraljka Kos istaknula je da je Jerko Bezić (1929.-2010.) kao etnomuzikolog "dao veliki doprinos" tradicijskoj glazbi u sklopu djelovanja u Akademiji, čiji je redoviti član postao 1991. Proveo je mnoga terenska istraživanja, koja je objavio u knjigama i znanstvenim i stručnim časopisima, podsjetila je, dodajući kako je surađivao i na velikom projektu, ediciji Europa-Hrvatska, te organizirao svjetski skup o Franji Ksaveru Kuhaču.
Muzikologinja Grozdana Marošević podsjetila je da je Bezić vrlo rano pokazao interes za tradicijsku glazbu te da je diplomirao na Glazbenoj akademiji u Ljubljani s temom "Razvoj i oblici glagoljaškog pjevanja u sjevernoj Dalmaciji".
Pošto je diplomirao, počeo je raditi u Akademijinu Institutu za društvene znanosti u Zadru. Nakon dolaska u Zagreb 1964., radeći više od 30-ak godina u Institutu za etnologiju i folkloristiku, Bezić je razvijao hrvatsku etnomuzikologiju, a sredinom 60-ih postao je i predavač na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je odgojio nekoliko generacija muzikologa.
Grozdana Marošević rekla je kako su Bezićeva etnomuzikološka istraživanja tekla u sklopu više projekata tog instituta u suradnji s folkloristima i etnolozima, a bila su usmjerena prema regijama. Tako je istraživao u Sinjskoj krajini, na Hvaru, Braču i Zlarinu, a zatim u okolici Stubice i Požeškoj kotlini te među Hrvatima u Slovačoj i Gradišću.
U mnogobrojnim znanstvenim radovima akademik Bezić obradio je mnoge etnomuzikološke teme - glazbenu strukturu, život glazbe, folklorna glazbala, nositelje glazbene tradicije, pučko crkveno (glagoljaško) i svjetovno pjevanje.
Surađivao je s Međunarodim savjetom za folklornu (danas tradicijsku) glazbu te s Međunarodnom smotrom folklora. Objavio je više nosača zvuka te pridonio očuvanju i populariziranju hrvatske folklornoglazbene baštine, a dobio je mnoge nagrade i priznanja.
(Hina) xta ymc