Dvadesetak sudionika skupa, koji organiziraju Institut za povijest umjetnosti i Matica hrvatska, trebao bi osvijetliti različite aspekte znanstvenog, pedagoškog, kritičarskog, teorijskog, književnog i društvenog rada Grge Gamulina (Jelsa, 1910.- Zagreb, 1997.).
Grgo Gamulin ubraja se među znanstvenike, pedagoge, autore i javne pregaoce koji su svojim svestranim i plodnim radom obilježili hrvatsku kulturu druge polovice 20. stoljeća, rekao je Milan Pelc, ravnatelj Instituta za povijest umjetnosti.
"Svrha je skupa razmotriti ulogu Grge Gamulina u poslijeratnoj transformaciji povijesti umjetnosti u razgranatu znanstvenu i kulturološku disciplinu, koja je s jedne strane rigorozno specijalistička, a s druge otvorena širim filozofijskim propitivanjima smisla, naravi i biti umjetnosti. Pritom će se analizirati i drugi složeni odnosi u poslijeratnom društvu i umjetničkom stvaralaštvu kojemu je Gamulin dao važan doprinos", najavio je Pelc.
Predsjednik Matice hrvatske Igor Zidić je govorio o Gamulinovoj velikoj energiji u vrijeme kad je djelovao u različitim institucijama - Institutu za povijest umjetnosti, Društvu povjesničara umjetnosti i Matici hrvatskoj, koja se, dodao je, nije smanjila niti kad je otišao u mirovinu, jer su tada objavljene neke od njegovih najvažnijih knjiga.
Podsjetio je kako je mnoge s Gamulinom vezalo iskreno prijateljstvo, ali i iskreni sukobi koji, napomenuo je, nikada nisu bili osobno motivirani, nego uvijek u interesu struke i ideja koje je smatrao važnima. Kao profesor bio je osoba čije se znanje teško moglo dostići, no iako se s njime kao mladi studenti ponekad nismo slagali, bili smo prisni, dodao je.
Gamulin je predavao na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, a kao znanstvenik i pisac postavio je temelje atribucijskoj i kritičarskoj grani struke, baveći se starom i suvremenom umjetničkom produkcijom, osobito slikarstvom. Značajne su njegove analize urbanističko-ambijentalne problematike, a ostavio je trag i u povijesti novije hrvatske književnosti. Iako ga je zalaganje za nacionalnu samosvijest i rehabilitaciju kulturne baštine 1971. stajalo gubitka javnih položaja, time nije izgubio utjecaj i značenje u svojoj užoj struci, povijesti umjetnosti.
Na skupu će biti govora i o Gamulinu kao likovnom kritičaru, kao istraživaču renesansnog i baroknog slikarstva, polemičaru, profesoru, pokretaču istraživanja hrvatske umjetnosti 19. i 20. stoljeća, o ikonama u njegovu opusu, a predstavit će se i njegova monografija "Josip Račić".