Vlada je sredinom godine donijela, a parlament prihvatio, zakon po kojemu bi poslovni ljudi ili političari jednom na godinu svoje kontakte morali otkrivati državnom uredu za suzbijanje korupcije, ali je zakon već u donošenju snažno kritiziran kao nesustavan i nepraktičan, a za neke i uvrjedljiv.
"Sebe ne smatram lobistom, ne radim za novac, nego u korist šire zajednice", objasnio je u utorak u razgovoru za poslovni list "Finance" svoje razloge neprijavljivanja u registar Božo Dimnik, istaknuti poduzetnik i prijatelj velikog broja političara, inače počasni konzul Hrvatske u Kopru.
"Mene doduše smatraju lobistom, no za nekoga tko ima jasna stajališta o etičkim pojmovima uvrjedljivo je da se mora registrirati u uredu za borbu protiv korupcije", dodao je Dimnik čije su se tvrtke pojavljivale i na natječajima za javne nabave.
Zbog uvjerenja javnosti da je za svaki dobar posao potrebno naći dobru vezu te da su mitu i korupciji skloni i javni djelatnici, Pahorova vlada sredinom je godine prihvatila zakon o integritetu javnih službenika.
Po njegovim odredbama, lobisti bi se do kraja ove godine službeno registrirali, na djelatnost ne bi plaćali porez, ali bi jednom na godinu državni ured za borbu protiv korupcije morali izvješćivati o svojim vezama, a od njega dobivali zakonska rješenja i stajališta o tome što je etički i prihvatljivo, a što nije.
Protivnici takva rješenja od početka su tvrdili da će zbog takva birokratskog rješenja poslove lobiranja u Sloveniji preuzeti međunarodne tvrtke te da lobističku djelatnost treba riješiti sustavno posebnim zakonom, a ne u okviru zakona uperena protiv koruptivnih pojava.
U slovenskoj javnosti postoji uvjerenje da je korupcije mnogo, osobito u poslovanju različitih tvrtaka s državom preko raznih natječaja o kojima odlučuju javni službenici, pa je česta i pojava medijskih korupcijskih afera, ali se rijetko tko otkrije ili procesuira.
Zbog sumnje u sukob interesa nedavno je odstupila predstojnica kabineta premijera Boruta Pahora Simona Dimic koju su optuživali da je dobila velik zajam od državne banke za gradnju kuće, služeći se svojim utjecajem, a u medijima se pojavila i sumnja u poslovanje njezina strica s državnim poduzećem za gradnju cesta. Obje sumnje je odbacila, ali i odbila svjedočiti pred povjerenstvom za borbu protiv korupcije te pred ustavnim sudom pokrenula postupak osporavanja zakona o korupciji.
Mnogi slovenski pravni stručnjaci kao poseban sistemski problem sukoba interesa navode čestu pojavu zastupnika u parlamentu koji su i dužnosnici u svojim općinama, pa već u zakonskim rješenjima koja se prihvaćaju "lobiraju" za svoje lokalne zajednice u dobivanju što više novca.
Neki pak smatraju da korupcije i nije tako mnogo, nego da je riječ o takvoj predodžbi javnosti jer je Slovenija "mala država, pa svatko svakog poznaje ili negdje ima strica".