Kuća s oko 1250 četvornih metara sastoji se od galerije stalnog postava, knjižnice i čitaonice, spomeničke knjižnice i dokumentacijskog centra, višenamjenske dvorane, suvenirnice i književnog kluba, a u dvorištu je predviđen prostor za scenske priredbe i događanja.
Cijelo prizemlje bit će spomen-postav o Matoševu zavičaju Srijemu, Tovarniku, rodnoj kući i obitelji, kaže predsjednik Društva Antuna Gustava Matoša i voditelj projekta Željko Anić.
Posebno će zanimljiv biti dio postava osmišljen kao vagon putničkoga vlaka, budući da su Matošev život obilježila stalna putovanja, a nasuprotnim zidom će teći vremenska vrpca hrvatskih i svjetskih književnih i kulturnih događaja u Matoševo doba.
Vagon je zamišljen kao postaje njegova života, među kojima su najvažnije Zagreb, Beograd i Pariz. Postaja Zagreb priča o njegovu djetinjstvu, školovanju i mladenaštvu te književnim nadahnućima, beogradska o Matošu vojnom bjeguncu koji u Beograd bježi iz Austro-Ugarske, a na pariškoj posjetitelji ulaze u kupe koji je podsjetnik na piščev život u tome gradu u kojem je proveo pet godina, kaže Anić. U dnu vagona bit će rekonstrukcija sobe u kojoj je 1914. Matoš umro u bolnici Sestara milosrdnica, koja se u to vrijeme nalazila na sadašnjem zagrebačkom Trgu bana Jelačića. Na njezinu stropu posjetitelji će moći čitati jednu od posljednjih Matoševih pjesama napisanu prije smrti - "Notturno", kaže Anić.
Idejni projekt Kuće djelo je preminulog zagrebačkog arhitekta Gorana Jukića, a za rekonstrukciju izgleda pročelja kuće najzaslužniji je kipar Vanja Radauš koji je kuću fotografirao 1973., kaže Anić.
Za završetak radova potrebno je još oko devet milijuna kuna.
Antun Gustav Matoš (Tovarnik, 1873. - Zagreb, 1914.) kao dvogodišnjak odlazi s roditeljima živjeti u Zagreb. U 6. razredu gimnazije otišao je u Beč na vojnu veterinarsku školu. U Petrovaradinu i Zagrebu 1894. služi vojsku, ali dezertira jer ne podnosi vojnu stegu i emigrira u Beograd, gdje živi kao čelist u kazališnom orkestru, slobodni novinar i književnik. Potom živi u Münchenu, Ženevi i Parizu te se vraća u Beograd, gdje ga 1908. zatječe amnestija. Od tada do smrti živi u Zagrebu.
Matoševo opsežno stvaralaštvo sadrži pjesme, novele, drame, putopise, feljtone, književne, kazališne, glazbene i likovne eseje i kritike, te političke eseje i članke. Njegova književna ostavština u cijelosti je sačuvana i pohranjena u Zavodu za književnost HAZU-a, a prije dvije godine digitalno je snimljena i očekuje se njezino postavljanje na internetsku mrežu, što će biti svojevrstan produžetak postava, rekao je Anić.