U razmatranju gospodarskog razvoja u Hrvatskoj, Komisija se vodi zaključcima summita EU-a iz lipnja 1993. u Kopenhagenu, u kojima se kaže da je za članstvo u EU-u potrebno imati funkcionalno tržišno gospodarstvo i sposobnost nošenja s konkurentskim pritiskom na europskom tržištu.
"Hrvatska je funkcionalno tržišno gospodarstvo. Hrvatska bi trebala moći nositi se s konkurentskim pritiskom i tržišnim snagama unutar Unije, pod uvjetom da odlučno provede sveobuhvatni reformski program kako bi smanjila strukturne slabosti", kaže se u izvješću.
Komisija kaže da je u Hrvatskoj sačuvan konsenzus o temeljima tržišnog gospodarstva, ali da je potrebno pojačati napore na provedbi strukturnih reformi.
Kaže se da je globalna financijska kriza teško pogodila hrvatsko gospodarstvo, te navode podaci o padu BDP-a, padu izvoza i još većem padu uvoza.
Navodi se da je zemlja u prvom kvartalu 2009. pala u recesiju i da nema jasnih znakova oporavka do sredine ove godine. "Nezaposlenost, javni deficit i dug znatno su porasli. Vanjska zaduženost i dalje je rasla i ostaje bolna točka gospodarstva. Monetarna stabilnost je sačuvana politikom središnje banke, a financijski sektor je relativno dobro odolio krizi".
U izvješću se opisuje vladin program gospodarskog oporavka, koji sadrži 131 mjeru u deset područja, koje se trebaju provesti u sljedećih deset godina. "Doprinos koji će program gospodarskog oporavka dati poboljšanju potencijala gospodarskog rasta i međunarodnoj konkurentnosti ovisit će o njegovoj učinkovitoj provedbi", navodi Komisija.
Komisija bilježi da je prošle godine nastavljen rast vanjskog duga, koji je 2009. dosegnuo 95 posto BDP-a, dok je godinu dana ranije iznosio 82 posto BDP-a. Rastu vanjskog duga najviše su pridonijela poduzeća koja su se zaduživala u inozemstvu, ali je i središnja vlada povećala svoj dug za oko milijardu eura.
Komisija navodi da strukturne reforme napreduju vrlo sporo, da je tržište radne snage ostalo vrlo rigidno s niskom zaposlenošću. U fiskalnom području, vlasti su ostvarile "ograničeni napredak" na zadržavanju rastućeg deficita i povećanju efikasnosti javne potrošnje. Socijalni transferi su i dalje visoki i nisu dobro usmjereni, a veliki broj državnih poduzeća nastavio je primati državne potpore kroz izravne i neizravne subvencije i jamstva.
"Za dostizanje srednjoročne fiskalne održivosti, kao ključni izazov ostaje poboljšanje proračunskog postupka i discipline i jačanje učinkovitosti u trošenju javnih sredstava", navodi Komisija.
"Investicijska klima i dalje trpi pod teretom velike reguliranosti i brojnih parafiskalnih poreza", zaključuje Komisija.