Ustavni je sud prihvatio prijedlog Zorka Kostanjšeka za ocjenu ustavnosti članka 117. stavka 3. Zakona o zemljišnim knjigama i djelomično ukinuo tu odredbu u dijelu kojem je propisano da "ako osobe upućene na parnicu ne podnesu tužbu u roku, smatrat će se da postoji sporazum o ispravku" te ukinuo tu odredbu.
S tim u vezi, kako stoji u prethodnoj rečenici "ne dođe li do sporazuma o ispravku pogrješnog upisa, zemljišnoknjižni sud će one koji zahtijevaju ispravak uputiti na parnicu i odredit će im primjereni rok radi podnošenja tužbe".
Podnositelj smatra da je osporeni članak nesuglasan s Ustavom, jer omogućuje raspolaganje tuđim pravom, čime je povrijeđena jednakost svih u postupcima pred sudom.
U obrazloženju odluke se upozorava da stranka koja se protivi ispravku upisa u zemljišnim knjigama, neovisno o njezinoj volji ona ne može utjecati na pokretanje i tijek parničnog postupka za ispravak, pa može pretrpiti teške posljedice. To znači da se omogućuje promjena njezina stečenog knjižnog prava protivno njezinoj volji i to bez bilo kakve mogućnosti da poduzme mjere za za štitu svojih prava.
Ustavni sud usvojio je ustavnu tužbu bračnog para Brestovac iz Doboja u vezi rješenja Upravnog suda RH u upravnom sporu zbog nedonošenja rješenja o njihovu zahtjevu za odobrenjem stalnog boravka u RH u zakonskom roku. Naime, Upravni je sud njihovu odbacio tužbu, jer nisu naveli svog punomoćnika u Hrvatskoj budući žive u Doboju. Podnositelji ustavne tužbe navode da ih Upravni sud nije ni pozvao da imenuju punomoćnika, te da je tek iz njegova rješenja doznao da je to potrebno.
Stoga drže da im je povrijeđeno pravo jednakosti pred zakonom, ustavno jamstvo kontrole zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i ustavno pravo na pravično suđenje. Ustavni sud je utvrdio da je podnositelj u konkretnom slučaju imao pristup Upravnom sudu, ali samo do utvrđenja da je njegova tužba nedopuštena, jer nema punomoćnika u RH, a nije ga imenovao ni prigodom donošenja tužbe.
Ustavni sud usvojio je tužbu Eduarda Miljka kojem je za izdržavanja zatvorske kazne bilo povrijeđeno pravo na čovječno postupanje i poštovanje dostojanstva. Također je naložio vladi da u primjerenom roku, ne duljem od tri godine omogući nesmetano kretanje zatvorenika s posebnim potrebama u zagrebačkoj Zatvorskoj bolnici te uspostavi i djelotvorno provodi nadzor nad kvalitetom zdravstvene zaštite u cijelom zatvorskom sustavu.
Podnositelj je, iako invalid tetraplegičar, tijekom 15 mjeseci boravio zajedno sa šest bolesnika na krevetima te se nije mogao kretati invalidskim kolicima, budući da bolnica nema niti dizalo, te nije mogao primjereno zadovoljavati svoje fiziološke i higijenske potrebe, pa je zbog toga zdravstveno propao.