Rođen je u Osijeku 1924., a gotovo 70 godina djeluje u hrvatskom glazbenom životu. Školovao se i glazbeno obrazovao u rodnom gradu i u Zagrebu.
Jedan je od najzaslužnijih za očuvanje tradicijske glazbe u svim njezinim oblicima. Kao skupljač izvornoga narodnoga melosa tijekom duga djelovanja zapisao je više od 4000 narodnih pjesama, kola i poskočica te priča iz pučkoga života koje je sabrao u desetak knjiga. Najveći dio toga narodnoga blaga potječe iz Njikoševe rodne Slavonije za koju je ostao trajno vezan unatoč dugogodišnjem radu u Zagrebu.
Izvanredno je zaslužan za razvoj tamburaške glazbe u rodnom Osijeku, gdje je utemeljio Tamburaški orkestar Radio Osijeka te Međunarodni festival hrvatske tamburaške glazbe. Bio je među osnivačima te predsjednik Umjetničkog savjeta Festivala tamburaške glazbe u Osijeku (1961.) i festivala zabavne glazbe "Zvuci Panonije" (1972.), predsjednik Hrvatskoga tamburaškog saveza, glavni urednik glasila "Hrvatske tamburice" i urednik notnih izdanja za tamburaške orkestre. Također je vodio Osječko kulturno-umjetničko društvo "Josip Kraš" i Slavonsko tamburaško društvo "Pajo Kolarić", kojem je jedan od utemeljitelja i s kojim je često nastupao u zemlji i inozemstvu.
Kao skladatelj ispunio je bogat opus najrazličitijim djelima za instrumentalne sastave i zborove, solo popijevke te narodne i dječje igrokaze. Posebno se ističu "Slavonska rapsodija", kantata "Šokadija", Koncert za brač i tamburaški orkestar u G-duru, ciklus koncertnih kola i mnoga druga djela.
Julije Njikoš dobio je mnoga priznanja i nagrade, među njima i Zlatni grb grada Osijeka za životno djelo te Nagradu Osječko-baranjske županije za životno djelo, diskografsku nagradu "Porin" za životno djelo, te nagradu "Franjo Ksaver Kuhač" Hrvatskog društva skladatelja za izvanredan doprinos očuvanju hrvatske glazbene baštine.
Ispraćaj Julija Njikoša bit će 2. studenoga na Mirogoju, a sprovod 3. studenoga na Aninu groblju u Osijeku.