Središnje izborno povjerenstvo BiH (SIP) sredinom tjedna je objavilo konačne rezultate glasovanja iz kojih proistječe kako će najviše zastupnika, po osam, u novom sazivu Parlamenta BiH imati Socijaldemokratska partija (SDP) i Stranka nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), za koje se očekuje da budu ključni nositelji pregovora o mogućim koalicijama.
Iako nominalno ideološki srodne, stranke kojima su na čelu Zlatko Lagumdžija i Milorad Dodik trenutačno su zapravo otvoreni politički neprijatelji, a analize u lokalnim medijima sugeriraju kako svatko od njih trenutačno pokušava naći saveznike uz čiju bi se potporu jedna odnosno druga stranka isključile iz izvršne vlasti.
Predsjednik SDP-a Lagumdžija je tijekom niza ovotjednih susreta s gotovo svim važnijim veleposlanicima akreditiranim u Sarajevu isticao kako njegovu stranku zanima koaliranje "na temelju podjele posla i odgovornosti a ne matematičkih blokova".
Sarajevsko "Oslobođenje", blisko SDP-u, u petak međutim tvrdi kako je ta stranka već kontaktirala Srpsku demokratsku stranku (SDS), najvažniju oporbenu stranku u Republici Srpskoj.
SDS je u državnom parlamentu dobio četiri mandata, no bio bi koristan saveznik SDP-u ukoliko neke druge manje stranke pristanu sudjelovati u pokušaju izoliranja SNSD-a.
List tvrdi kako je iz SDP-a predsjedniku SDS-a Mladenu Bosiću poslana ponuda da preuzme poziciju ministra vanjskih poslova BiH ako na državnoj razini podupre vladu čiju bi okosnicu činio SDP, a Lagumdžija bio predsjedatelj Vijeća ministara BiH.
Ovakvo savezništvo SDP-a a strankom koju je osnovao Radovan Karadžić do proteklih izbora bilo je nezamislivo, no sada se razmatra kao realna opcija zbog Dodikova odbijanja da koalira sa socijaldemokratima iz Federacije BiH, a posebice zbog njegove otvorene netrpeljivosti prema Lagumdžiji.
Dodikova trenutačna strategija je učvršćivanje savezništva s HDZ BiH, što je i potvrđeno u četvrtak u Banjoj Luci tijekom njegova susreta s Draganom Čovićem.
Njih dvojica uzajamno su obećali po jedno ministarsko mjesto za HDZ BiH odnosno SNSD u novim entitetskim vladama, a potvrdili su i kako dijele istu viziju o BiH s tri federalne jedinice.
Dodik je ponovio kako je za SNSD prihvatljivo samo da novi premijer BiH bude iz HDZ BiH te da bi rado podržali Čovića ako se odluči kandidirati za tu poziciju.
I HDZ BiH i SNSD u eventualnoj koaliciji računaju i na Stranku demokratske akcije (SDA) koja bi zastupala bošnjačke interese, no njen lider Sulejman Tihić znatno je skloniji koaliranju sa SDP-om.
Upravo ta činjenica iz svih pregovora o mogućim koalicijama isključuje Savez za bolju budućnost (SBB) Fahrudina Radončića, iako je ta stranka u državnom parlamentu osvojila iznenađujuća četiri mandata.
Radončić je stalnim i žestokim napadima na Tihića kroz medije koje kontrolira od predsjednika SDA stvorio zakletog neprijatelja koji sada odbija svaku mogućnost partnerstva sa SBB-om.
Iako slabiji od HDZ BiH, HDZ 1990. koji je u koaliciji s Hrvatskom strankom prava (HSP) dobio dva mandata u Parlamentu BiH, također je partner na kojega mnogi računaju, baš kao i stranka Radom za boljitak braće Lijanovići, iako će ona imati tek jednog zastupnika.
Lijanovići su sa SDP-om već pregovarali i naznačili spremnost za koaliranje s tom strankom, no nije im problem ni ostanak u oporbi.
Mediji u BiH ocjenjuju kako poziv Dragana Čovića na jedinstvo hrvatskih stranaka nema velikih izgleda na uspjeh, jer, kako navode, nitko ne želi takvu vrstu jedinstva u kojoj bi predsjednik HDZ BiH zapravo bio tumač njihovih interesa.
Sam Dragan Čović cijeni kako će komplicirana postizborna situacija dovesti do ozbiljnog odugovlačenja pri uspostavi nove vlasti. Izjavio je kako ne vjeruje da je taj proces moguće okončati prije veljače ili čak ožujka 2011. godine.