No, današnji su ukrasi replike onih koje se još čuvaju u nekim domovima poput kuglice s likom male Uzbekistanke iz 50-ih godina, koja je simbolizirala jednu od petnaest republika bivšega Sovjetskog Saveza i trebala služiti jačanju bratstva, jedinstva i prijateljstva među sovjetskim narodima.
Božićno drvce i druge tradicionalne božićne navike carske Rusije boljševički režim je označio kao buržujske te ih zabranio 1925. godine.
"Rehabilitirao" ih je Staljin u jeku zloglasnih čistki pa je prvi put 1937. godine u središtu Moskve bilo postavljeno golemo crnogorično drvo s crvenom zvijezdom na vrhu i kuglicama s likom Lenjina i Staljina. Time je inaugurirano doba "političkog" poslanja božićnog drvca.
U brošuri iz 1937., Narodni komesarijat za obrazovanje propisuje da božićno drvce mora biti urešeno "crvenom zvijezdom i simbolizirati blistavo i sretno djetinjstvo koje je sovjetskog djeci omogućila Partija".
Svako iduće razdoblje donosilo je vlastita obilježja, objašnjava politolog Boris Kagarlicki. Tako su u vrijeme Drugoga svjetskog rata božićno drvce resili tenkići, pištolji, padobranci ili psi-spasioci.
Nestašice su nagnale Sovjete da proizvode vlastite dekoracije i stoga su već korištene kuglice bile iznova oslikavane.
Dekorateri su pozorno osluškivali i najmanje sugestije Partije pa su tako nastajale kuglice s likovima hokejaša ili cirkuskih umjetnika čim bi ih drug Staljin spomenuo u svojim govorima.
U vrijeme Staljinova nasljednika Nikite Hruščova, 60-ih godina 20. stoljeća, nastale su prve kuglice s kukuruznim klasjem, a slijedila je svemirska era s kozmonautima, sputnjikom ili raketama.
Rastuća nostalgija Rusa prema bivšem Sovjetskom Savezu, koji se percipira kao "zlatno doba stabilnosti", napunila je danas moskovske trgovine, poglavito one na popularnom Arbatu, replikama sovjetskih kuglica s likom kozmonauta ili srpa i čekića.