Prva i potpuna predstava o značajkama pjesništva Lucijana Kordića (1914.-1993.), kako napominje Mihanović, mogla se steći tek početkom devedesetih godina prošloga stoljeća, kad se nakon 46 godina vratio iz emigracije te u Zagrebu objavio izbor iz poezije "Čudo siromašnih koraka".
Kao mlad svećenik 1945. bježi pred progonima hrvatskog pučanstva iz Hercegovine preko Sarajeva u Zagreb i spašava se od pokolja i strijeljanja koji su počinili partizanski odredi nad franjevcima na Širokom Brijegu.
Bio je svjedokom bleiburške tragedije i križnoga puta, spasivši se iz kolone smrti skokom u Savu i bijegom u Italiju, gdje je u Rimu studirao slavistiku i romanistiku, a profesor mu bio poznati talijanski pjesnik Giuseppe Ungaretti s kojim je i nakon studija održavao književne i prijateljske veze. Kao svećenik i franjevac radio je u hrvatskim katoličkim misijama u Fribourgu, Zuerichu, Hergiswillu te Baselu, gdje je osnovao Hrvatski kulturni klub. Bio je član švicarskog P.E.N.-a i Međunarodnog društva za ljudska prava. Nakon što se 1991. vratio u domovinu nastanio se u franjevačkom samostanu na Širokom Brijegu, gdje je živio kao redovnik Hercegovačke franjevačke provincije do tragične smrti od posljedica prometne nesreće.
Kordiću je već prva zbirka pjesama "Zemlja" (Rim, 1951.) pribavila ime modernog pjesnika. Da je živio u domovini, kako napominje Mihanović, ta bi poezija bila "prvi lirski glas nove književnosti". Međutim, kako dodaje, zbog stroge političke cenzure, koja je vladala prema emigrantskom književnom stvaranju, Kordićeva poezija nije ni izravno niti neizravno utjecala na razvoj književnosti tih godina u domovini.
Izražajni raspon Kordićeva pjesništva ide od futurizma, nadrealizma do hermetizma. U mnogim njegovim pjesmama očituje se patnja zbog emigrantskog života i čežnja za domovinom. Poput drugih hrvatskih emigrantskih pjesnika i on se nadahnjivao motivima bleiburške tragedije. Antun Bonifačić kazao je za njega da je "bard Bleiburga".
Izbor iz Kordićeva pjesništva (235 str.), objavljen kao 85. svezak biblioteke Stoljeća hrvatske književnosti, sačinjen je iz desetak pjesnikovih zbirka tiskanih uglavnom u inozemstvu. Uz bibliografiju izdanja djela i važniju literaturu o pjesniku, u knjizi je donesen ljetopis Lucijana Kordića, slikovni prilozi, tumač imena i izraza te rječnik.