U povodu 70. rođendana Ante Peterlića taj je zbornik objavio Odsjek za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Urednik Nikica Gilić okupio je Peterlićeve kolege s komparativne književnosti i filmologe raznih naraštaja, koji su u esejima obradili teme o njegovu profesionalnu djelovanju te filmološkim preokupacijama.
Peterlić kaže da je, kada je počeo pisati o filmu, imao samo jedno načelo, koje je bilo u suprotnosti s tadašnjim vremenom, kad je bilo nejasno je li riječ o filmu ili nečem drugom.
Riječ film nikada nisam zamijenio riječju roman, pripovjetka, drama ili kazališni komad jer sam želio da se film prepozna kao umjetnost, ističe Peterlić.
Branko Ivanda je ocijenio da Peterlića karakterizira briljantna memorija, kreativna analitičnost, enciklopedijsko znanje, velike radne sposobnosti i predavačka nadarenost, a ponajviše što je u svim životnim situacijama zadržao moral.
Nepravda je što HAZU, zbog "pisanih i nepisanih" pravila nikada nije uzela u obzir rad jednog takvog čovjeka, naglasio je Ivanda.
Smatra također da je šteta što Peterlić nije nastavio tamo gdje je sve počelo - radeći i režirajući film.
Još je jedan od njegovih najranijih eseja "Pretapanja u filmovima Georgea Stevensa" iz 1961. anticipirao sve što mu je kasnije obilježilo rad - teoriju i enciklopedistiku, interpetativni pristup filmu, filmološku znanost i erudiciju, rekao je Petar Krelja.
Po njegovim riječima Peterlić se u svojim tekstovima pozivao na književnost, glazbu i civilizacijske dosege, ali uvijek bez pretencioznosti, zazirući od patetike i herojske geste.
Hrvoje Turković je napomenuo da mu je u nedoumici o tome kako pisati o filmu uzor bio upravo Ante Peterlić, jer je znao spojiti stilsku vizuru filma s odnosima i psihologizacijom likova.
Osim govornika s današnje promocije o Peterliću su u zborniku pisali Zoran Tadić, Nikola Vončina, Bruno Kragić, Tomislav Šakić, Irena Paulus, Tatjana Jukić, Željka Matijašević, Silvestar Kolbas, Slaven Zečević i Mirko Tomasović.