U knjizi su sabrani autobiografski i putopisni zapisi o konjima 17 autora vezanih uz Đakovo, odnosno Đakovštinu, prostor na kojemu već pet stoljeća postoji ergela.
"Knjiga je književna legitimacija odnosa prema konjima koji su u Slavoniji najmilija životinja, jedan od njezinih simbola, posebice Đakova", rekao je priređivač i jedan od autora Mirko Ćurić.
Počinje narodnom bajkom u kojoj konj spašava ukletog mladića, a prozna djela 17 autora uvrštenih u knjigu nastala su u rasponu od početka 19. stoljeća do Domovinskog rata, rekao je Ćurić.
U zbirku su uvršteni autori: Vilim Korajac, Nikola Tordinac, Antun Gustav Matoš, Mišo Slavonac, Ante Gabričević-Mamut, Matko Peić, Miroslav Slavko Mađer, Josip Palada, Anđelko Haner i Antun Kalman, Nevenka Nekić, Mladen Trnski, Mirko Kladarić, Đuro Bošnjak, Adam Rajzl, Mirko Ćurić i Vlasta Markasović.
Nevenka Nekić rekla je da su knjigu napisali oni koji su bili puni ljubavi za Đakovo i konje i koji su utisnuli neku posebnu strast u napisane retke, a Miroslav Slavko Mađer dometnuo da je zahvalan što je njegova priča, koja nije izmišljena, uvrštena u knjigu, a govori o bijelom konju koji se, kao od Boga poslan, iznenada pojavio te iz četničkog obruča spasio dvojicu prijatelja u Domovinskom ratu.
Predstavljanje knjige uveličao je tamburaški sastav "Zvona". Naslov knjizi dan je po istoimenom tekstu Mladena Trnskoga, objavljenom u knjizi Đakovo i Đakovački vezovi iz 1986. Knjigu je izdalo Društvo hrvatskih književnika (Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski), Đakovački kulturni krug i Državna ergela lipicanaca Đakovo. Uredila ju je Helena Sablić Tomić.
Ravnatelj Državne ergele lipicanaca Pavo Sabolski podsjetio je na povijest ergele koju su u Đakovu osnovali bosanski ili đakovački biskupi na posjedima dobivenim darovnicom ugarsko-hrvatskog kralja Kolomana 1239.
Kao početak ergele u Đakovu smatra se godina 1506., kada se prvi put spominje riječ ergela, u vezi s tadašnjim đakovačkim biskupom Mijom Kesarićem koji je uzgajao 90 arapskih konja. Do 1806. u Đakovu se isključivo uzgajaju arapski konji. Ergela iz Lipica te godine bježi pred Napoleonovom vojskom sa 300 konja i smješta se u biskupijskim štalama na Vitiki. Kada je sredinom 19. stoljeća za biskupa imenovan J. J. Strossmayer prelazi se na isključivi uzgoj lipicanaca, rekao je Sabolski.
Istaknuo je kako su đakovački lipicanci poznati u svijetu, sudjelovali su na raznim natjecanjima i osvajali nagrade, a 1972. ergelu u Đakovu je zbog njihova uspjeha posjetila i engleska kraljica Elizabeta II.
Želja nam je da Državna ergela lipicanaca u Đakovu postane mjesto koje će posjećivati sve više turista, kao što je to i s ergelama u svijetu, rekao je Sabolski.