Albanci podrijetlom iz Prizrena, rođeni u Ilinoisu, Ili (1974.), Agron (1976.) i Mehmed (1978.) Bitiqi, došli su 1999. godine na Kosovo kao pripadnici Atlantske brigade, formirane u SAD-u s ciljem da se pridruže Oslobodilačkoj vojsci Kosova. Uhićeni su u lipnju te godine u Srbiji, 15-ak kilometara od Merdara, granice između Kosova i Srbije, jer u njihovim američkim putovnicama nije bilo važeće jugoslavenske vize. Sudac za prekršaje u Prokuplju odredio im je 15 dana zatvora, zbog nelegalnog boravka u zemlji, te su odmah prebačeni u zatvor u Prokuplju, gdje su bili do 8. srpnja 1999. godine, jer im je u međuvremenu kazna ublažena za tri dana.
Umjesto da budu pušteni na slobodu, ubijeni su mecima u potiljak i pokopani u masovnu grobnicu, jednu od tri nađene na toj lokaciji, u kojoj je već ležalo ubijenih 67 muškaraca i sedam žena albanske nacionalnosti.
Tijela braće Bitiqi pronađena su 2001. godine, ruku vezanih žicom i s povezima preko glave, a u odjeći su pronađena i rješenja o prekršajnoj kazni.
Prvooptuženi Sreten Popović, 1999. godine komandir voda operativno-potjernih skupina posebnih postrojba policije, kojega optužnica tereti za suučesništvo u ratnom zločinu protiv ratnih zarobljenika, izjavio je u ponedjeljak na suđenju da mu je tadašnji načelnik Resora državne sigurnosti MUP-a Srbije Vlastimir Đorđević telefonom zapovijedio da braću Bitiqi prebaci iz zatvora u Prokuplju u centar Specijalnih antiterorističkih jedinica (SAJ) u Petrovom Selu, što je izvršio drugooptuženi Miloš Stojanović zvani Šešelj.
Popović je opisao da su braću Bitiqi iz sjedišta SAJ-a džipom odvezle tri osobe u civilu, koje su se predstavile kao kolege iz MUP-a iz Beograda. Popović je također kazao da se Đorđević telefonom raspitivao je li zadaća izvršena te rekao da o tome ne treba pisati izvješće.
Suđenje se nastavlja u utorak iznošenjem obrane drugooptuženog Stojanovića.