"Da sam htio novac puno bi mi lakše bilo sa Zagorcem ispijati kavu i dignuti ga za milijun ili dva eura", kazao je Petrač iznoseći svoju obranu na zagrebačkom Županijskom sudu u nastavku suđenja za otmicu maloljetnog Tomislava Zagorca.
Petrač je ponovio da je s umirovljenim generalom godinama bio u prijateljskim odnosima i baratao njegovom imovinom koju Zagorec, kao pomoćnik ministra obrane, nije mogao javno pokazati. Tako mu je, kako tvrdi, primjerice stare novčanice njemačkih maraka mijenjao u nove, kupovao kuće na Krku i zagrebačkom Pantovčaku, te pokušao prodati dragulje koji su u Ministarstvu obrane došli kao polog za kupovinu raketnog sustava S-300.
Zagorec ga je, kaže, pokušao uključiti i u posao prebacivanja novca sa šifriranog bankovnog računa u Austriji na koji su pravo potpisa imali tada već pokojni Franjo Tuđman, Gojko Šušak i prvi ministar financija Jozo Martinović. No, Petrač tvrdi da se u to nije želio upuštati.
Govoreći o otmici rekao je da je u to vrijeme bio na ranije dogovorenom poslovnom sastanku u inozemstvu. Nakon što mu je Zagorec telefonom javio što se događa obvezao se da će pokušati prikupiti novac. No, ubrzo je zaključio da niti jedna banka ne može u tako kratkom roku isplatiti 1,5 milijuna eura, pa se obratio Ivanu Matekoviću, prvooptuženom u ponovljenom suđenju za otmicu Zagorčeva sina 2004.
"Shvatio sam da se toliki novac na brzinu može sakupiti jedino u Zagrebu, na ulici od kamatara", kazao je Petrač.
Zagorcu je, dodao je, bio spreman pomoći i dizanjem kredita za koji bi jamčio svojim casinom "Vega". Ipak, Zagorec je u međuvremenu sam pronašao novac, a s njim se potom prvi puta porječkao jer mu nije javio da mu je sin oslobođen. Svađa se ponovila kada je policija uhitila Petračeva sina Novicu, a Zagorec novinarima nije želio reći da se Novica angažirao u prikupljanju novca.
Petrač nastavlja vrlo opsežno svjedočiti o svojim viđenjima događaja iz veljače 2004., a poslijepodne se očekuju pitanja predstavnika USKOK-a i sudskog vijeća.