Knjiga (180 str.) je podijeljena na deset poglavlja, u kojima je obrađeno zemljopisno područje Gorskog kotara, povijesno-etnografski pregled, vokalizam navedenih govora, konsonantizam, prozodija, morfologija, važnije sintaktičke osobine, leksik i sociolingvistička analiza suvremenog govornog stanja.
Na kraju knjige objavljeni su tekstovni prilozi, izvori, literatura, sažetak na engleskom jeziku, zemljovid i kazalo imena.
Kako navodi u uvodu knjige, Lisac je za obradbu goranskih kajkavskih govora odabrao Delnice i Gornji Turni, dva zemljopisno malo udaljena mjesta, a koji se govorom znatno razlikuju. Zato su ti govori prikladni za međusobnu i usporedbu s ostalim goranskim kajkavskim idiomima, podsjetio je.
Goranski kajkavci obrađuju kao poseban dijalekt kajkavske skupine dijalekata, piše autor dodavši kako je zbog tog knjigu komparativistički zasnovao u goranskim relacijama te u odnosima goranskih kajkavaca prema ostalim kajkavcima, čakavcima, donekle prema zapadnim štokavcima i prema govornicima slovenskoga jezika.
Po Liščevim riječima goranski kajkavci u znanosti se označuju kao govornici goranskog ili gorskokotarskog dijalekta. U knjizi je goranski dijalekt podijeljen na veći zapadni i manji istočni poddijalekt, dodao je.
Profesor na zadarskom Sveučilištu Josip Lisac rođen je 1950. u Turnima kod Delnica. Objavio je više knjiga iz dijalektologije i povijesti hrvatskoga jezika, među kojima i knjigu "Hrvatska dijalektologija 1." u kojoj je obradio hrvatske štokavske govore.