Rječnik na 750 stranica dvostupačnoga teksta, enciklopedijskoga formata, koji sadrži oko 30 000 riječi i izričaja, Šimunović je sa svojim prinosnicima građe izrađivao petnaestak godina i smatra ga svojim životnim djelom.
Po autorovim riječima njegovo je značenje u tome što je obuhvatio jednu prilično zatvorenu dijalekatsku regiju, izdvojenu u dvadesetak naselja na otoku bez grada, pa su utjecaji i prožimanja izvornija i autentičnija nego u drugim regijama.
"Rječnik je na rubnoj crti Slavije (Hrvatske) i Romanije te zbog tih rubnih dodira ima jezičnu vrijednost u prvom redu za hrvatsku (i slavensku) dijalektologiju i za stari romanski jezik koji je bio u prožimanju sa čakavskim", napominje Šimunović, koji je za rječnik napisao opsežnu uvodnu studiju "Čakavski govori otoka Brača".
Posebna vrijednost rječnika je u tome što donosi živu uporabnu riječ u vremenu koje dijalektu nije povoljno, pa autor s pravom ističe da je "u posljednju uru taj leksički fond oteo zaboravu".
"Izradba dijalekatskog rječnika istodobno je i rudarski i urarski posao", ističe Šimunović te napominje kako je u "Rječniku bračkih čakavskih govora" sadržana cjelokupna povijest otoka.
Rječnik donosi i vrlo podroban i vrlo stručan opis bračkih čakavskih govora, objašnjava sve govorne i leksičke izričaje koji se pojavljuju u pojedinim mjestima na otoku. Leksički su članci razvrstani po značenju, opremljeni izvornim govornim izričajem i akcentirani, što djelu daje posebnu važnost. Sadrži svu toponimijsku građu i svaki je toponim unesen na izrađene planove bračkih katastarskih općina te ga se može smatrati i svojevrstnim toponomastičkim katastrom Brača.
U rječniku su doneseni svi nadimci iz svih naselja i sva bračka prezimena s godinom njihova prvog spomena i njihova kasnijega razmještaja u bračkim naseljima. Vrlo su opširni i dijalekatno zabilježeni primjeri govora iz bračkih naselja (Dračevica, Ložišća, Nerežišća, Postira, Pražnice, Bol, Supetar, Milna i Selca) koji imaju svoju folklornu i mjestopisnu povijest te su važni i izvan dijalekatne problematike.
Kako autor napominje u uvodnoj studiji, dijalekt se ostvaruje više u govornoj nego u pisanoj formi. On se govori i sluša, a manje piše i čita, zato se dijalekat u usporedbi s književnim djelom, kako dodaje, odlikuje jačom emotivnošću, slobodnijim izborom izražajnih sredstava i aktivnijom tvorbom. Budući da čakavska sintaksa još nije proučena, smatra prijeko potrebnim izdati što više akcentuiranih čakavskih tekstvova.
"Rječnik bračkih čakavskih govora" objavio je supetarski "Brevijar" u biblioteci "Brački libar". Urednica je Mira Menac-Mihalić, a design omotnice i korica knjige izradio je Boris Ljubičić.
Petar Šimunović (Dračevica na Braču, 1933.) vodeći hrvatski onomastičar s počasnim zvanjem zaslužnoga znanstvenika Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, tajnik je Razreda za filološke znanosti HAZU. Bibliografija njegovih radova iznosi više od 500 jedinica, od čega tridesetak knjiga, koje je sam ili u suautorstvu napisao.