Na upit obrane je li svjestan da je prema ustavu RSK kapitulacija značila krivično djelo i smatra li da je napad na Zagreb bio primjeren odgovor na "agresiju hrvatske strane", Rašeta je odgovorio da je zapadna Slavonija već bila pod kontrolom hrvatskih snaga te da granatiranje Zagreba "VBR-om tipa Orkan nije bio primjeren odgovor".
"To nije oružje za precizno gađanje ciljeva i moguće su civilne žrtve. Uostalom, Čeleketić je sam rekao da se radi o odmazdi", rekao je Rašeta aludirajući na dokument 95 od 2. svibnja 1995.
Odvjetnik Perović, iz tima obrane, pokušao je zatim srušiti Rašetinu tvrdnju da su "Vojska Jugoslavije (VJ) i vojska RSK bili jedno tkivo na dvije lokacije", upitavši ga nije li istina da se pukovnik Gačić, koji je odbio naređenje Čeleketića da granatira Sisak, vratio u VJ i nije bio kažnjen zbog odbijanja naredbe. Rašeta je to potvrdio i istaknuo da to upravo dokazuje njegovu tvrdnju, jer da nije tako, Gačić bi "morao podnijeti konzekvence pred vojskom RSK, a ne VJ".
Također je opetovao u utorak dat iskaz da je VJ pružala punu logističku potporu krajinskoj vojsci.
Za četvrtak je u sudnici Haškog tribunala, u procesu protiv Milana Martića, najavljeno svjedočenje zaštićenog svjedoka.
Osim za raketiranje Zagreba, ICTY Martića tereti za zločine nad Hrvatima u Krajini i zločine nad nesrpskim stanovništvom u BiH u okviru zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja.
Haški sud je optužnicu protiv Martića podigao istoga dan kada i protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića koji su i nakon 10 godina još uvijek u bijegu. Martića, koji se predao 2002. godine, ratni izvjestitelji vodećih svjetskih medija drže začetnikom politike etničkog čišćenja.
Martićevo suđenje počelo je dan nakon što se hrvatski general Ante Gotovina na istome sudu izjasnio da nije kriv za zločine počinjene u "Oluji" za koje ga tereti haška optužnica. Vojno-redarstvena akcija Hrvatske vojske (HV) označila je kraj samoproglašene republike srpske krajine.