Fenomen osvete koji se dogodio 1945. nije bezrazložan i radi se o osveti koja je posljedica sustavnog razvijanja mržnje prema neprijatelju zbog čega su događanja na Bleiburgu percipirana kao obračun s neprijateljem, rekao je uz ostalo Goldstein, govoreći o povijesnim okolnostima koje su dovele do Bleiburga.
Iako je Josip Broz Tito nakon oslobođenja Beograda u listopadu 1944. izdao još jedan oglas o amnestiji za one koje se predaju i koji nisu počinili ratni zločin, Goldstein je naveo kako nema podataka da je Tito tražio odgovornost za ratne zločine.
To je potkrijepio i Titovom izjavom s poslijeratnog mitinga u Ljubljani kada je rekao da je pitanje izdajnika stvar prošlosti.
Akademik Petar Strčić ustvrdio je kako je činjenica da Titove naredbe da se pod svaku cijenu spriječi zločin nad zarobljenicima nisu poslušane, ali da ga to ipak ne opravdava.
Pravni stručnjak Ivo Josipović ustvrdio je da su u Bleiburgu mogu prepoznati zločini, dodavši da je antifašizam pozitivno odredio naše društvo, ali da povijesna slika nikad nije crno bijela. "Kad bi mogli zavrtiti kotač povijesti onda bi to promijenili, a tu spada i Bleiburg", kazao je Josipović.
No, dodao je da po današnjim kriterijima nema ni jednog ratnog vođe koji ne bi bio ratni zločinac te da retroaktivna primjena današnjih kriterija ne bi bila dobra.
Po njegovim riječima, ideja odgovornosti za ratne zločine je novina, budući da pobjednici u pravilu nikad nisu odgovarali, već su kažnjavali neprijatelje. Osnovno pravilo je bilo da odgovara poraženi i to se primjenjivalo za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata, ustvrdio je Josipović, napomenuvši da su neki zločinački akti, koji su po današnjim kriterijima zločini, bez sumnje ostali nekažnjeni. No, zaključio je, da je jedna od najvažnijih zadaća da ne dođe do revizije povijesti.