Tekst od stranicu i pol u kojemu se kaže da ljudska prava ne trebaju obuhvaćati elemente koji su u opreci s tradicionalnim ćudoređem i povijesnim religijama, jednoglasno je, bez posebnog glasanja, prihvaćen po završetku Ruskog sveopćeg narodnog sabora.
Sabor u kojemu su sudjelovali pravoslavni svećenici i laici, izaslanici drugih tradicionalnih religija u Rusiji, kao i mnogi državni čelnici, trajao je tri dana u manastiru Danilovski, u blizini sjedišta ruske pravoslavne patrijaršije.
Iz Deklaracije se neizravno može iščitati protivljenje zapadnom liberalnom poimanju apsolutne slobode pojedinca koja dopušta pobačaj, eutanaziju, istospolni brak i bogohuljenje, kako je u svom nastupu obrazložio voditelj Sabora, metropolit Kiril, ravnatelj službe za vanjske odnose patrijaršije.
O tim se pojavama ne govori izravno u dokumentu, već se osuđuju općenitim riječima.
"Odlučujemo se za pravo na život, a ne za "pravo" na smrt, za pravo na stvaranje, a ne za "pravo" na uništavanje. Priznajemo ljudska prava i slobodu ukoliko potiču pojedinca prema dobru", kaže se u deklaraciji.