Istaknuo je kako Hrvatska ima bogatu tradiciju i kulturu u proizvodnji autohtonih proizvoda te kako je proizvodnja autohtonih proizvoda visokodohodovna djelatnost koja će očuvati identitet pojedinih krajeva.
Trenutno je u Hrvatskoj zaštićeno devet proizvoda, oznake izvrsnosti imaju istarski pršut, torkul - maslinovo ulje, cetinski sir, drniški pršut i paški baškotin - dvopek, a oznake zemljopisnog podrijetla paški sir, slavonski domaći kulen, dingač i stara slavonska šljivovica ili Slavonska.
No spomenuti proizvodi, kako je pojasnio Kovačević, moraju se preregistirati po propisima odnosno pravilnicima koji su usklađeni s onima u Europskoj uniji, budući se sadašnje oznake mogu koristiti samo na nacionalnoj razini.
Iskustva su pokazala da zaštićeni proizvodi postižu veću cijenu, postaju prepoznatljivi na području čitave EU te proizvođačima osiguravaju veću dohodovnost.
Kovačević je iznio primjere Italije i Francuske koje imaju zaštićene po 150-ak proizvoda, naglasivši kako bi Hrvatska bila zadovoljna kada bi se uspjelo zaštititi 30-ak proizvoda.
Kazao je i kako domaću poljoprivredu karakterizira neorgraniziranost proizvođača, odnosno velik broj udruga (čak 20-ak udruga okuplja proizvođače autohtonih proizvoda) koje nisu specijalizirane, istaknuvši kako su upravo udruge te koje prijavljuju proizvode koje se žele zaštititi. Također je upozorio na problem sivog tržišta i nelojalnu konkurenciju.
Na skupu je istaknuto kako je Ministarstvo poljoprivrede u srpnju 2005. donijelo Pravilnik o oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla hrane koji detaljno propisuje proceduru zaštite oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla hrane.
Taj je Pravilnik usklađen s međunarodno prihvaćenim pravnim normama i EU zakonodavstvom. Na taj način će proizvođačima u Hrvatskoj biti omogućena ista zaštita za proizvode koju imaju i proizvođači u zemljama Europske unije kao i njihova prepoznatljivost na tržištu, a time se podiže i razina konkurentnosti domaće proizvodnje.
(Hina) xtp yds