Raspravljalo se o pisanju polusloženica kao posebnoga oblika sastavljenoga pisanja, napominje se i dodaje kako se tada dvije riječi pišu kao cjelina, a svaka od njih čuva svoju samostalnost.
Podsjeća se da se to označuje spojnicom (-) između dviju riječi, koje tako spojene u jedno ipak čuvaju svaka svoj naglasak pa se o njima govori kao o polusloženicama.
U priopćenju se navode primjeri takvoga pisanja kao u prezimenu Ivana Brlić-Mažuranić gdje stoje dva samostalna prezimena spojena u jedno.
Tako je to i u primjerima točka-zarez, i točka i zarez, te grad-država, i grad i država, stoji u priopćenju i dodaje se kako se tu po dvije spojene opće imenice ne odnose na po dva predmeta, nego na jedan.
Napominju kako se tako ne pišu atributski sklopovi jer je u njima ugrađen odnos predikacije "brz hod", "drap kostim", što znači "hod koji je brz", odnosno "kostim koji je drap".
U primjeru autocesta Zagreb-Rijeka dva samostalna imena naselja stoje jedno uz drugo spojena u jedno, ali je tu uključeno i to da autocesta vodi od Zagreba do Rijeke, napominje Vijeće i pojašnjava kako je to isto u primjerima gore-dolje ili povuci-potegni, dva-tri, htio-ne htio.
Vijeće napominje kako se u slučaju kada se dva pridjeva slože u jedan, a prvi od njih ne određuje pobliže drugi, nego su sadržajno posve ravnopravni, onda pišu sa spojnicom kao polusloženica. Ta je cjelina morfološki prava složenica kao u primjeru latinsko-hrvatski rječnik, stoji u priopćenju.
Također kao polusloženice pišu se spojene imenice kojima je prvi dio nesklonjiv kao u primjerima čelik-značaj, spomen-ploča, rak-rana, stoji u priopćenju te se dodaje da je takvo pisanje važno za suvislost sintaktičkoga ustrojstva hrvatskoga jezika.
U pogledu prijedloga da se regulira status hrvatskoga jezika u visokom školstvu, Vijeće poziva Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa da je taj status zakonski uredi prije ulaska Hrvatske u EU.