"Nakon četiri kruga pregovora, koji su bili vrlo teški, utvrđena je kvota od 180 tisuća tona, a primjena počinje od 1. siječnja 2007. godine", izjavio je ministar Čobanković nakon završetka pregovora koji su se vodili iza strogo zatvorenih vrata.
Prema odredbama Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), potpisanog u listopadu 2001. godine, Hrvatska je mogla izvoziti neograničenu količinu šećera na europsko tržište bez carina. Budući da je ove godine EU pristupila reformi šećernog sektora, koja predviđa postupno smanjenje proizvodnih kvota i smanjenje subvencija, Europska komisija zatražila je od hrvatske strane da se krene u pregovore o utvrđivanju kvota.
Obje strane krenule su u pregovore s maksimalističkih pozicija. Europska komisija ušla je u pregovore s prijedlogom da se kvota utvrdi na 80 tisuća tona, a Hrvatska je s druge strane tražila tri puta veće kvote - 240 tisuća tona.
Izvoz šećera u Europsku uniju, u kojoj su cijene znatno više nego na svjetskom tržištu, vrlo je isplativ posao, stoga su hrvatski proizvođači gotovo svu svoju proizvodnju izvozili na europsko tržište, a domaće potrebe pokrivane su uvozom. Od potpisivanja SSP-a izvoz hrvatskog šećera u EU stalno je rastao, a prošle godine iznosio je gotovo 200 tisuća tona.
"Došli smo do zadovoljavajućih rješenja, kako za Hrvatsku i njezine proizvođače šećera, tako i za Europsku komisiju", rekao je Čobanković.
Hrvatska je zauzvrat pristala na preferencijalnu kvotu od 80 tisuća tona za izvoz šećera iz EU-a u Hrvatsku, što će se također početi primjenjivati 1. siječnja sljedeće godine. Prve godine Hrvatska će europski šećer do iznosa od 80 tisuća tona cariniti 75 posto od pune carinske stope, druge godine 70 posto, a nakon toga 50 posto. Također je dogovoreno da Europska unija neće moći subvencionirati izvoz šećera u Hrvatsku.
"Nismo ništa ispregovarali što nije u interesu hrvatskih šećerana", rekao je Čobanković dodajući da će hrvatske šećerane moći plasirati svoj proizvod na domaće tržište, jer će imati konkuretne cijene u odnosu na europski šećer zbog zaštite, koja onemogućava subvencioniraranje izvoza.