Meri je pomogao u usmjeravanju te male baltičke države prema članstvu u Europskoj uniji i NATO-u.
Merija, rođenog 1929., sovjetske su vlasti deportirale zajedno s roditeljima u Sibir 1941, ali mu je kasnije dozvoljen povratak i studiranje povijesti na Sveučilištu Tartu.
Nakon karijere pisca i filmaša, Meri je postao estonski veleposlanik u Helsinkiju 1991. i godinu dana kasnije je izabran za prvog predsjednika Estonije nakon uspostave neovisnosti. Godine 1996. izabran je na drugi mandat.