Vijeće za ratne zločine Županijskoga suda u Splitu, koje čine predsjednica sutkinja Spomenka Tonković te suci Damir Primorac i Julijana Stipišić, prvooptuženog Tomislava Duića (koji je u bijegu), nekadašnjeg zapovjednika toga centra, osudilo je na osam godina zatvora, kao i drugooptuženoga Tonča Vrkića.
Optuženi Davor Banić osuđen je na sedam godina zatvora, a na po šest godina Miljenko Bajić (u bijegu), Josip Bikić (u bijegu), Emilio Bungur (u bijegu) te Ante Gudić i Anđelko Botić.
U kaznu im se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru, a kao olakotne okolnosti u obzir im je uzeto što su od prvoga dana sudjelovali u obrani domovine, obiteljski su ljudi s malom djecom.
Na objavu presude dio publike, pripadnici braniteljskih udruga, među kojima je bio i predsjednik HČSP-a, splitski gradski vijećnik Luka Podrug, reagirao je napuštanjem sudnice i upućivanjem pogrdnih riječi članovima Sudskoga vijeća spominjući im "majku četničku", nazivajući ih "slugama okupatora" i "jugoslavenčinama" te ih pitajući "gdje su bili 1990. godine".
Sutkinja Tonković na to nije posebno reagirala, osim što je rekla, "samo izađite".
Predsjedateljica Vijeća Spomenka Tonković u obrazloženju presude navela je kako je tijekom dokaznog postupka utvrđeno da su optuženici počinili ratni zločin nad civilima koje su, suprotno nalogu Vojnog istražnog suda, zatočili u Lori umjesto u civilnom zatvoru na Bilicama.
Vijeće je ocijenilo da su se optuženici kao stražari i pripadnici interventnog voda Vojne policije iživljavali nad civilnim zatvorenicima koje su spajali na struju te udarali bejzbol palicama te ih prisiljavali da ulaze u pseće kućice i pjevaju ustaške pjesme.
Vijeće je nedvojbeno utvrdilo da su zatvorenici krivi za ratni zločin nad civilima, privedenima u vezi s ratom, u vrijeme ratnog sukoba s JNA i paravojnim formacijama, a na temelju kaznenih prijava za terorizam i rušenje ustavnog poretka, no ipak civilima. Time je u postupku opravdana upotreba odredaba međunarodnog prava i Ženevske konvencije u vezi s postupanjem s civilnim zarobljenicima.
Krivima su proglašeni i za ubojstvo dvojice civila srpske nacionalnosti Nenada Kneževića i Gojka Bulovića, koji su preminuli sredinom lipnja 1992. od posljedica premlaćivanja nakon neuspjela pokušaja Kneževićeva bijega.
"Istina je da je Knežević pokušao pobjeći iz zatvora i stražaru Botiću oteti pištolja, ali je jednako tako istina da je zatočeni civil, nakon što je pronađen i vraćen u zatvor, premlaćen do smrti", istaknula je sutkinja Tonković. Naglasila je i kako nije utvrđeno da su Duić i Vrkić sudjelovali u zlostavljanju tih civila, ali da nisu ništa ni poduzimali kako bi spriječili ostale zatvorenike u iživljavanju nad Kneževićem i Bulovićem.
"Mi nismo bogovi s neba, nego ljudi sa zemlje koji moraju suditi prema priloženim dokazima, a ako smo pogriješili, Vrhovni će sud ispraviti našu grešku", poručila je sutkinja Tonković obrazlažući pojedine navode iz presude.
Branitelji optuženika, nezadovoljni presudama, najavili su podnošenje žalbe Vrhovnom sudu. Izjavili su kako vjeruju da će Vrhovni sud barem djelomično izmijeniti presudu koja nije utemeljena na iznesenim dokazima.
Supruga optuženog Emilija Bungura, koji je u bijegu, Jagoda Bungur novinarima je izrazila ogorčenost, kako je rekla, političkim procesom u kojemu je njezin muž proglašen krivim premda ni za što nije kriv. I brat optuženog Josipa Bikića, Ivan Bikić, rekao je kako vjeruje da će Vrhovni sud poništiti "tu sramotnu presudu" i vratiti postupak na ponovno odlučivanje kako bi se napokon utvrdilo da njegov brat, koji je u bijegu, nije kriv.
Zastupnik optužbe Michelle Squiccimarro izjavio je kako je zadovoljan osuđujućom presudom, ali ne i visinom kazne. O mogućem podnošenju žalbe Županijsko državno odvjetništvo odlučivat će nakon što primi pismenu presudu.
Na prvom suđenju 2002. osmorica bivših vojnih policajaca oslobođena su krivnje, no tu je presudu Vrhovni sud prošle godine poništio i vratio na ponovno suđenje pred izmijenjenim sudskim vijećem.