Knjiga je prikaz makroekonomskih kretanja u hrvatskom gospodarstvu u tom razdoblju, a u njoj se analizira antiinflacijski i stabilizacijski program iz 1993. godine te njegovi učinci na hrvatsko gospodarstvo u narednom desetljeću.
Nakladnici knjige su Ekonomski fakultet u Zagrebu i Binoza press.
Autor polazi od teze da je antiinflacijski program iz 1993. bio dobar i doveo je do obaranja inflacije i uspostave monetarne stabilnosti. No, takvi programi su u svojoj biti kratkoročni i nakon što postignu ciljeve ekonomska politika mora se voditi na drugim načelima, upozorava Babić.
Nažalost, izlaže dalje Babić, u Hrvatskoj se to nije dogodilo, a budući da su načela antiinflacijskog programa primijenjena u novoj makroekonomskoj situaciji to je dovelo do aprecijacije domaće valute, pa čak i do deflacije 1994. godine, a 1998. pojavila se recesija.
Prejaka kuna stimulirala je uvoz, a destimulirala izvoz te dovela do povećanja inozemnog zaduženja, posebice banaka, koje su kod svojih domicila u inozemstvu uz niske kamatne stope posuđivale novac i plasirale ga u Hrvatskoj uz više kamate i tako ostvarile vrlo visoke zarade, obrazlaže Babić.
Konačno, to je dovelo do pogoršanja bilance vanjske trgovine i tekuće bilance plaćanja te do snažnog rasta vanjske zaduženosti svih institucionalnih sektora, a to je, prema Babićevom mišljenju, jedna od glavnih karakteristika trenutnog stanja u hrvatskom gospodarstvu.
Otplate duga, podsjeća autor, u 2005. godini iznosile su oko 3,9 milijardi eura, a ove godine otplatna kvota povećava se na 4,1 milijardi eura. U 2007. i 2009. godini predviđa se otplata u iznosu od 3,1 milijarde eura, a u 2008. oko 2,8 milijardi eura. Nakon 2011. ostat će za otplatu 7,36 miljardi eura.
Te su rate, kaže Babić, veliki teret za hrvatsku privredu, pa se postavlja pitanje koji je način otplate primjeren Hrvatskoj.
U analizi četiriju modela otplate - prodaja imovine, refinanciranje dospjelog duga, monetizacija duga i ogluha, Babić ih sve odbacuje i zaključuje da se problem dugovanja može učinkovito riješiti jedino stvaranjem suficita u tekućoj bilanci plaćanja, kroz instrumente fiskalne politike i koncipiranje dugoročne razvojne ekonomske politike koja će potaknuti proizvodnju i izvoz.
Pritom moto 'Kupujmo hrvatsko', kao artikulaciju pokušaja supstitucije uvoza, treba zamijeniti novim - 'Izvozimo hrvatsko', ističe Babić.