Protiv njega je Haški sud 1995. podigao optužnicu za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, a 1996. za njim je izdan međunarodni uhidbeni nalog.
Zajedno s bivšim predsjednikom bosanskih Srba Radovanom Karadžićem, Mladića (62) se smatra glavnim autorom politike "etničkog čišćenja" u BiH.
Rođen je 12. ožujka 1943. u Božinovićima u istočnoj BiH, a u dobi od dvije godine oca mu ubijaju ustaše.
Pošto je vodio paravojne postrojbe Srba u Hrvatskoj, nakon proglašenja Republike Srpske 1992. Generalštab JNA u Beogradu imenuje ga zapovjednikom snaga bosanskih Srba.
Vodeći se tezom da su "granice uvijek bile obilježene krvlju, a države se rađale iz grobova", Mladić tri godine zapovijeda bešćutnom opsadom Sarajeva tijekom koje je poginulo 12,000 osoba.
U srpnju 1995. snage pod njegovim vodstvom zauzimaju muslimansku enklavu Srebrenicu, koju su u teoriji trebali štititi vojnici iz sastava mirovnih snaga UN i masakriraju gotovo osam tisuća nenaoružanih muslimana.
Zbog činjenice da je protiv njega izdan međunarodni uhidbeni nalog, 1996. ga dužnosti razrješuje tadašnja bosanskosrpska predsjednica Biljana Plavšić, koja danas služi zatvorsku kaznu koju joj je, zbog njezinih nedjela tijekom rata, odredio ICTY.
Mladić se najprije sklanja u svoje uporište u Han Pijesku, vojnoj bazi nedaleko od Sarajeva, a potom odlazi u Beograd, gdje nesmetano živi sve do pada režima Slobodana Miloševića 2000. godine.
Nakon toga srbijanske vlasti godinama tvrde kako se Mladić ne skriva u Srbiji, sve do izvješća srbijanskih tajnih službi u veljači prošle godine iz kojeg se prvi put potvrđuje kako su srbijanski oficiri pomagali Mladiću u skrivanju u Srbiji sve do lipnja 2002.
Ratko Mladić i dalje ima status "heroja" u srbijanskim nacionalističkim krugovima, a vrlo je omiljen u dijelu bosanskosrpskog stanovništva.