Od početka njihove komercijalizacije 1996. godine, pitanje mogu li genetski modificirane kulture biti štetne za zdravlje izaziva velike podjele u stručnim krugovima i prosvjede ekoloških organizacija, no neprijepornih dokaza za pozitivan odgovor još nema.
Genetska modifikacija tehnologija je kojom se pojedini geni kopiraju i umeću u drugi živi organizam kako bi mu se dodale ili oduzele određene karakteristike.
Poljoprivredne kulture genetski se modificiraju kako bi im se poboljšala otpornost na određene bolesti uzrokovane insektima ili virusima ili povećala tolerancija na herbicide i ekstremne vremenske uvjete.
Sjevernoameričke biotehnološke tvrtke trenutačno razvijaju tzv. drugu generaciju GMO-a u cilju povećanja prinosa i nutritivne vrijednosti, primjerice udjela vitamina.
Najpoznatiji primjer prve generacije GMO-a je soja otporna na jednu vrstu herbicida.
Sjedinjene Države vodeći su svjetski proizvođač biotehnoloških kultura - 75 posto soje, 71 posto pamuka i 34 posto kukuruza koji se proizvode na američkim farmama genetski su modificirani.
Europska unija izrazito je rezervirana prema tzv. "Frankenstein" hrani i određene vrste GMO-a zabranjene su u šest država članica, što je ovoga tjedna službeno osudila i Svjetska trgovinska organizacija (WTO), a GMO-u se unatoč gladi protive i mnoge afričke zemlje.
Pristaše GMO tehnologije tvrde da ona smanjuje troškove proizvodnje, povećava prinose, smanjuje upotrebu kemikalija i može pomoći u borbi protiv gladi u svijetu.
Njezini protivnici zabrinuti su međutim zbog mogućih posljedica za zdravlje i okoliš i upozoravaju kako još nije nepobitno dokazano da je tehnologija sigurna i da ne šteti prirodnim vrstama.
Francuski dnevnik Le Monde upućuje na nekoliko recentnih studija koje postavljaju nova pitanja o sigurnosti GMO-a.
U njihovim zaključcima izravno se ne tvrdi da GMO uzrokuje zdravstvene probleme, već da u najmanju ruku izaziva biološke posljedice koje zaslužuju daljnja ispitivanja.
Australski znanstvenici objavili su tako u studenom 2005. (Journal of Agriculture and Food Chemistry) da genetski modificirani grašak izaziva neočekivane zdravstvene probleme. Kod miševa hranjenih takvim graškom utvrdili su prisutnost antitijela koja upućuju na alergijsku reakciju. Afera je izazvala veliku pozornost u australskim i britanskim medijima i prisilila australsku istraživačku tvrtku Csiro da prekine razvoj te vrste graška.
Intrigantne rezultate u ljeto 2005. dobili su i talijanski znanstvenici predvođeni Manuelom Malatestom, biologinjom s Instituta za histologiju sveučilišta u Urbinu (European Journal of Histochemistry). Njezina ekipa već je ranije dokazala da kod miševa hranjenih genetski modificiranom sojom dolazi do promjena u jezgrama stanica jetre. U novoj studiji dokazali su da povratkom na normalnu prehranu, bez genetski modificiranih sastojaka, te promjene nestaju. Dokazali su također da nekoliko tih promjena može nastati kod odraslih jedinki u kratkom vremenskom roku.
Osim toga, norveški znanstvenik Terje Traavik, znanstveni direktor Instituta za genetičku ekologiju sveučilišta u Tromsoeu, objavio je u siječnju 2006. (European Food Research and Technology) da jedan element za genetsku konstrukciju koji se koristi u genetskoj modifikaciji biljaka, promotor 35S CaMV, može izazvati ekspresiju gena u uzgojenim ljudskih stanicama. Zagovornici GMO tvrde, naime, da taj promotor takav učinak ima samo kod biljaka.
Prema Le Mondeu, ovoga mjeseca očekuju se i rezultati neovisne statističke analize učinaka genetski modificiranog kukuruza tvrtke Monsanto, MON 863, koju je, na zahtjev Greenpeacea, u lipnju 2005. odobrio njemački prizivni sud u Muensteru.
Kukuruz je, naime, prije dvije godine dobio službeno odobrenje premda je Monsantova toksikološka studija pokazala niz anomalija kod štakora koji su njime bili hranjeni poput povećanja broja bijelih krvnih zrnaca, povećanja glikemije (razine glukoze u krvi) i smanjenja broja crvenih krvnih zrnaca.