Ako Hrvatska uskoro ne donese mjere populacijske politike koje će provoditi i država i lokalna zajednica, po sadašnjoj niskoj fertilnosti - 2100. godine imat će samo 1,328.891 stanovnika, izjavio je Gelo, jedan od autora nedavno objavljene knjige "Temeljne značajke demografskoga razvoja Hrvatske - bilanca 20. stoljeća" - u kojoj su iznesene značajke demografskog kretanja u proteklom stoljeću te projekcije stanovništva do kraja 21. stoljeća.
U toj knjizi demografi Jakov Gelo, Anđelko Akrap i Ivan Čipin u šest poglavlja analiziraju kretanje ukupnog stanovništva, prirodno kretanje, prekogranične selidbe i selilačku bilancu, promjene u dobno-spolnim i obiteljskim strukturama i kućanstavima u prošlom stoljeću te projekcije hrvatskoga stanovništva do 2100.
Hrvatska je na početku 1900. imala 3,146.112 stanovnika, 2000. godine 4,207.689, a po projekcijama u slučaju visoke fertilnosti 2100. imala bi 3,603.009, a u slučaju niske fertilnosti 1,328.891 stanovnika, navodi se u knjizi koju je objavilo Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti.
Upitan za glavne značajke knjige i demografskoga kretanja stanovništva u Hrvatskoj u prošlom stoljeću, Jakov Gelo, profesor zagrebačkoga Ekonomskog fakulteta, izjavio je kako je sada prvi put objavljen broj nazočnih stanovnika u Hrvatskoj, iz godine u godinu od 1900. do 2000., po međunarodno prihvaćenoj metodologiji. Po tom izračunu u Hrvatskoj je 2005. bilo 4,159.799, a ne, kako službena statistika prikazuje, 4,440.000 stanovnika.
Glede značajki demografskih kretanja napominje kako je Hrvatska iza Irske najiseljeničkija država, u njoj je najsporiji porast stanovništva u Europi te je prva europska država u kojoj je 1968. stopa fertilnosti pala ispod 2,1 i nikada više nije porasla.
"Tijekom 20. stoljeća iselila se trećina ili 2,678.814 stanovnika rođenih u Hrvatskoj", upozorava Gelo te napominje kako zbog negativna prirodnog porasta stanovništva zadnjih desetljeća "gubi" po jedan grad srednje veličine, za hrvatske prilike.
Važnom negativnom značajkom smatra i podatak po kojem je od svih umrlih u prošlom stoljeću u Hrvatskoj bilo više od 26 posto djece u prvoj godini života, jer kad se zna da je bio usporen rast stanovništva zbog odseljavanja i niskog nataliteta, visoka smrtnost dojenčadi dodatno je utjecala na nepovoljnu demografsku sliku Hrvatske. Gelo ističe da se ne treba miriti ni sa sadašnjom smrtnošću dojenčadi od sedam promila, koja je dva puta veća nego u zaopadnoeuropskim zemljama. Osim toga Hrvatska je među pet zemalja u svijetu s najstarijom prosječnom starošću stanovništva, primjetio je Gelo, koji izlaz iz negativnoga demografskoga salda vidi u što bržem donošenju mjera populacijske politike.
"Hrvatska nema populacijsku politiku, o njoj se još raspravlja", izjavio je, dodavši kako je to dokaz da sve dosadašnje vlade nisu svjesne problema i njegove važnosti zbog sve manjeg nataliteta i stihijskih migracija koje može očekivati Hrvatska kad uđe u EU.
Gelo predbacuje političarima da nisu zainteresirani za donošenje populacijske politike jer ona kratkoročno ne donosi rezultate, koji im mogu poslužiti na izborima. Lakše i brže se može izgraditi pedeset kilometara cesta i dobiti povjerenje glasača, dometnuo je.
Hrvatska po djetetu izdvaja 70 do 75 eura na godini, Europa 250 do 270 eura, nordijske zemlje više od 500 eura, a Luksemburg čak 750 eura.
"Naknade rodiljama nisu mjere koje će podići natalitet, to je više 'nagrada' majci koja je rodila", kaže Gelo. Tvrdi da jedino sinkronizirana provedba skupine mjera, poput izravnih izdvajanja za djecu, izgradnje infrastrukturne mreže, raznih vrsta pomoći roditeljima te stambene skrbi za roditelje s djecom, mogu dugoročno dati željene učinke.