Nakon što je u protekle tri godine izgubio nekih 30 posto na vrijednosti prema europskoj valuti, završivši 2004. na 1,36 dolara za euro, tečaj dolara u 2005. nadoknadio je dio gubitaka, ojačavši 15 posto, najviše od 1997., na 1,1852 dolara za euro. Njegovom oporavku pomogli su brojni faktori, uključujući impresivan rast američkog gospodarstva, kamatni jaz između američkih kamatnih stopa i onih u 12-članoj eurozoni, dotok dolara u zemlje naftne proizvođače te stalnu potražnju stranih ulagača za američkim dionicama i obvezni-cama.
Američka središnja banka u prosincu je pod paskom guvernera na odlasku Alana Greenspana, po 13. put za redom povisila ključnu kamatnu stopu, koja sada iznosi 4,25 posto, što je puna dva postotna boda iznad ključne kamatne stope u euro-zoni. U trećem tromjesečju, američko gospodarstvo je raslo snažnim tempom od 4,3 posto godišnje, a rast u cijeloj 2005. godini trebao bi u prosjeku biti 3,5 posto i to unatoč visokim cijenama nafte, uraganu Katrina i ratu u Iraku. Američka stopa nezaposlenosti više od godine dana se kreće oko poprilično zdravih pet posto.
Strani ulagači, kojima se takvi gospodarski pokazatelji sviđaju, u rujnu su kupili američke državne obveznice u vrijednosti višoj od 100 milijardi dolara, pri čemu valja istaći da je "recikliranje" naftnih dolara iz zemalja koje proizvode naftu putem međunarodnih financijskih tržišta također odigralo bitnu ulogu. Izravna ulaganja stranih kompanija u Sjedinjene Države u 2005. mogla bi doseći gotovo 100 milijardi dolara.
Ti podatci, međutim, nisu uvjerili čelne američke analitičare u to da će dolar nastaviti svoj rast. Oni očekuju da se dolar konsolidira u prvom tromjesečju 2006. a zatim blago oslabi tijekom ostatka godine. Goldman Sachs predviđa kako će euro za tri mjeseca ojačati na 1,20 dolara, a za šest na 1,25, dok bi za 12 mjeseci trebao doseći razinu od 1,30 dolara. U Merrill Lynchu predviđaju da će euro u prvom tromjesečju 2006. porasti na 1,23 dolara, a da će se do kraja godine popeti na 1,29 dolara.
Trgovci valutama smatraju da je određena doza neizvjesnosti povezana s američkim golemim manjkom u bilanci plaćanja, koji je u drugom tromjesečju 2005. dosegnuo 195,8 milijardi dolara, nakon 197,8 milijardi dolara u prvom tromjesečju. Deficit u vanjskoj trgovini SAD-a robama i uslužnim djelatnostima predstavlja oko 6,3 posto američkog BDP-a, što je dosad nezabilježeno visok udjel, bez ikakvih naznaka poboljšanja.
Dolar bi također mogao zaustaviti svoj rast u odnosu na euro zbog naznaka da će američka središnja banka zaustaviti ciklus zaoštravanja monetarne politike započet u lipnju 2004. Prilikom posljednjeg podizanja kamatnih stopa izražena je slabija zabrinutost u pogledu inflacije, inače temeljnog pokretača zaoštravanja monetarnih uvjeta.
Istodobno se čini kako Europa i Japan ulaze u fazu podizanja kamatnih stopa, što bi postupno smanjilo razliku između američkih i europskih kamatnih stopa i umanjilo faktor koji je nedavno po-mogao rastu vrijednosti dolara.
Konačno, američko gospodarstvo moglo bi pretrpjeti štetu kada procvatu američkog sektora nekretnina dođe kraj, a potrošači počnu manje trošiti. To bi, pak, moglo naštetiti američkoj poduzetničkoj aktivnosti, a ako strane središnje banke izgube interes za američke obveznice, štetu bi mogao pretrpjeti i dolar, zaključuju analitičari.