Prve količine, oko 20 boca pjenušca, proizvedene su od prve, simbolične berbe Beline iz 2005., a u tijeku je proizvodnja pjenušca od berbe iz 2006. od koje će prve manje količine biti ponuđene na tržištu.
Budući da se pjenušac pod zaštićenim nazivom "Bakarska vodica" otprije proizvodi, za izvorni pjenušac s bakarskih prezida odabran je naziv "Stara bakarska vodica".
Obnova vinograda na kamenim terasama počela je 2001. sadnjom oko 3 tisuće novih cjepova na površini od oko jednog hektara.
Projekt obnove poduprli su županijski Centar za brdsko-planinsku poljoprivredu, riječko Veleučilište i Grad Bakar. Županija je, uključivši obnovu proizvodnje pjenušca u Županijski projekt inventarizacije autohtonih sorta, u pokretanje proizvodnje i sadnju novih trsova uložila 705.000 kuna.
U Poljoprivrednoj zadruzi "Dolčina" planiraju nastaviti sadnju Beline te do 2010. posaditi još oko 10.000 trsova na 8 do 10 hektara na području Praputnjaka.
"Staru bakarsku vodicu" predstavili su predsjednik Poljoprivredne zadruge "Dolčina" Tomislav Vičević, zamjenik župana primorsko-goranskog Luka Denona, Mario Staver s Poljoprivrednog instituta iz Poreča, somelierka Danijela Kramarić i enolog Ivan Sokolić.
Po riječima Tomislava Vičevića, iako postoje neki neformalni prijepori s krčkim vinarima je li ustvari riječ o Žlahtini, Belina se smatra autohtonom sortom, a uskoro se očekuje i nalaz analize njenih karakteristika s Agronomskog fakulteta u Zagrebu.
Somelierka Danijela Kramarić ocijenila je, kušavši "Staru bakarsku vodicu" da je riječ o pjenušcu odličnih karakteristika, mediteranskih odrednica, intenzivna bukea i visoke čistoće.
Enolog Ivan Sokolić naglasio je da kakvoća pjenušca ovisi o kakvoći vina iz kojeg se proizvodi te da "Stara bakarska vodica" ima sve odlike vrhunskog pjenušca.
Izgradnju bakarskih prezida, koji su se prostirali od Paputnjaka do Bakarca, potaknula je u drugoj polovici 18. stoljeća carica Marija Terezija dozvolivši kmetovima da teže dostupne krčevine i pustare pretvore u svoje vinograde. Prezidi su se gradili do početka 20. stoljeća, a vlasnici vinograda su u većini mještani Praputnjaka.
Od zanimljivosti u vezi proizvodnje pjenušca, članovi praputnjarske zadruge istaknuli su da su nekada, nakon berbe, cjelovitu proizvodnju obavljale žene, jer je proizvodnja vrhunskog pjenušca zahtijevala visok stupanj čistoće i točnosti.
Pjenušac se do polovice prošlog stoljeća proizvodio u svakoj praputnjarskoj obitelji, bio je neizostavno piće u posebnim prigodama, a dio se prodavao.
(Hina) xhsup yds