Autor u knjizi (978 str.) koja sadrži devet poglavlja, mnoge grafikone i tablice, koristeći tiskane i multimedijalne izvore te arhivsko i drugo gradivo, srpsku pobunu sagledava sa sociologijskih, pravnih i povijesnih aspekata. Pobunu rekonstruira u njezinoj unutarnjoj strukturi, u interakciji s drugima akterima rata te u kontekstu sličnih fenomena u svijetu.
Žunec analizira pobunu Srba u Hrvatskoj od prvih naznaka njezina izbijanja do sloma. Dodana je i rasprava o mogućnosti ponavljanja pobune.
Smatra da su ključni momenti u pokretanju pobune imali mitski motiv koji nije odgovarao realnom stanju.
To je s jedne strane uvjetovalo, kako napominje, izbor ratne opcije na kojoj su pobunjenici ustrajavali i onda kad za to više nisu postojali nikakvi realni uvjeti ili izgledi za uspjeh, a s druge strane i njihov odnos prema pripadnicima drugih nacionalnih skupina i Hrvatske kao teritorijalne cjeline.
Posebnu pozornost autor je posvetio egzodusu srpskog stanovništva u vrijeme "Oluje" pri čemu je ustvrdio da ta epizoda ne može biti promatrana izolirano, već je izravna posljedica socijalne konstrukcije koja je pobunu pokrenula i oblikovala.
Iako je u ratovima u bivšoj Jugoslaviji 1991.-1999. srpski nacionalistički projekt, u odnosu na postavljeni politički cilj - stvaranje sjedinjene države svih srpskih zemalja - pretrpio potpuni debakl, Žunec upozorava kako postoji mogućnost da pobuna Srba u Hrvatskoj postane jedan od novih mitova koji bi mogli odrediti srpsku politiku u budućnosti, a za što su, kako dodaje, stvorene sve pretpostavke.
Ozren Žunec profesor je na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Knjigu je izdala zagrebačka izdavačka kuća Demetra.