mladim hrvatskim fizičarom prof. Marinom Soljačićem, uspjela je u praksi demonstrirati svoj izum koji je nazvala - WiTricity.
Kada je u studenome 2006., izum predstavio na Forumu industrijske fizike u San Franciscu, Soljačić je najavio kako će do eksperimentalnog modela trebati i do dvije godine.
No, matematičke analize i kompjutorske simulacije demonstrirali su u praksi već u veljači, a internetsko izdanje časopisa Science u četvrtak je objavilo članak o uspješnom eksperimentu i fotografiju Soljačića i njegovih suradnika između dviju zavojnica - antene i prijemnika - na kojem, napajana bežično s udaljenosti od dva metra, svijetli žarulja od 60 W.
Na pitanje o brzini kojom su on i petorica njegovih suradnika u praksi potvrdili svoj koncept, Soljačić je u telefonskom razgovoru kazao za Hinu kako su na tome "radili proteklih šest mjeseci", te kako su "obećavali manje, da bi ispunili više".
Naglasio je kako su uspjeli prenijeti električnu energiju na udaljenost od dva metra, uz djelotvornost od 45 posto, ta da im "daljnji koraci biti povećanje prijenosa na udaljenost od pet metara, kako bi se pokrila cijela soba, i povećanje djelotvornosti prijenosa na oko 70-80 posto, uz smanjenje elemenata cijelog sustava".
Kazao je kako je njegov tim prijavio patent pod nazivom WiTricity - kovanicom riječi "Wireless i Eletricity".
Soljačić napominje kako je cilj sustava bežično napanje elektronskih aparata kao što su kompjutori, mobiteli i slično na manjim udaljenostima. "Ne vidim da je to shema za prijenos energije na velike udaljenosti", dodao je.
Kada je u pitanju revolucionaranost izuma, hrvatski znanstvenik ističe kako će to u punoj mjeri pokazati tek njegova buduća uporaba.
"Reakcije iz znanstvenih krugova su izvrsne, kao i nakon predstavljanja teorijskog modela", kazao je Soljačić dodajući kako sada očekuju i reakcije industrije, koja obično dođe nešto kasnije. Industrija bi znatno pomogla daljnje usavršavanje WiTricityja, rekao je.
Za moguće ispitivanje dugoročnog utjecaja tog sustava na ljudsko zdravlje, kazao je kako je takvo istraživanje dobrodošlo, te podsjetio da se od pojave mobitela provode istraživanje u utjecaju njihovog zračenja, koja za sada nisu potvrdila štetnost. Izrazio je uvjerenost da niti sustav WiTricity nema štetnog djelovanja na ljude.
Kazao je kako mu je mu veliko priznanje čestitka koju mu je povodom praktične potvrde otkrića danas uputio hrvatski ministar znanosti Vladimir Primorac, te kako mu laska što ga se u hrvatskim medijima uspoređuje s Nikolom Teslom kojeg smatra "najvećim znanstvenikom u povijesti". No, naglasio je da te usporedbe ne želi komentirati.
Različite metode bežičnog prijenosa energije poznate su već dulje od stoljeća. Najpoznatiji primjer je elektromagnetsko zračenje radio valova. Iako pogodno za prijenos informacija, ono nije prikladno za prijenos energije jer se rasipa u svim smjerovima i stvarali bi se veliki gubici. Usmjereno elektromagnetsko zračenje, poput lasera, bilo bi pak nepraktično i opasno.
Nasuprot tome, WiTricity sustav temwlji se na uporabi tzv. neradijantnog elektromagnetskog polja i "rezonatnih objekata u paru". Dva objekta koja rezoniraju istom frekvencijom, mogu djelotvorno prenositi energiju, dok istodobno nemaju interakciju s ostalim nerezonantnim objektima, navodi Franklin Hadley, direktor Instituta za nanotehnologije na MIT-u, u članku po naslovom "Zbogom žicama..." objavljenom na web stranicama MIT-a povodom uspjeha Soljačićevog tima.
Pored Marina Soljačića, 32-godišnjeg hrvatskog znanstvenika koji je nakon zagrebačkog MIOC-a diplomirao na MIT-u a doktorirao na Sveučilištu Princeton u New Jerseyju, u timu WiTricityja su i Peter Fischer, Robert Moffatt, Andre Kurs, Aristeidis Karalis i John Joannopoulos.
(Hina) xdh ydj