Bleiburg i Križni put tema je koja izaziva emocionalne reakcije i, od devedesetih kada je izašla u javnost, suočava se s historiografskom istinom političke opcije koja iznosi niz neistina, rekao je Ivo Goldstein sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta.
Goldstein drži da se treba suprotstaviti tvrdnjama da je taj događaj rezultat mržnje prema Hrvatima i hrvatstvu te da je postojao unaprijed pripreman genocidni plan o uništenju cijelog naroda.
Ocijenio je da Bleiburg treba gledati slojevitije jer "zločin se dogodio", ali je i sam tadašnji sustav doprinio tome da se zaustavi "histerija masovnih hapšenja, likvidacija i prijekog suda".
Branko Dubravica s Fakulteta političkih znanosti ne slaže se da je bila riječ o stihiji i samovolji partizanskih vojnika, jer su uniforma i čin bili osnovna selekcija za odvođenje na stratište.
Pohvalio je što su hrvatski antifašisti "našli način da otvore tu tabu temu i suprotstave se raspravi nametnutoj iz emigracije".
Naglasivši da su događaji iz svibnja 1945. nastavak dijela ratne politike nasilnim sredstvima, Dubravica je upozorio da mjesta najvećih masovnih stradanja nisu bili sam Bleiburg ili Križni put, već prostori u blizini logora.
Bleiburg i Križni put bili su i ostali jedna od brojnih tragedija hrvatskoga naroda, ali i pripadnika drugih etnosa, ustvrdio je akademik Petar Strčić, koji je uz Jurja Hrženjaka i Krešimira Piškulića, uredio zbornik.
Po njegovim riječima, na još neodgovorena pitanja o Bleiburgu trebali bi odgovarati znanstvenici i stručnjaci, a ne političari. Pravosudna tijela neka rade svoj posao, a povjesničari svoj, pa ne bi trebalo biti današnjih nedoumica o tome, zaključio je Strčić.
Zbornik sadrži deset radova, rasprava i članaka stručnjaka i znanstvenika s tog područja, svjedočanstva i dijelove iz rasprave s okruglog stola. Znanstveni skup o Bleiburgu i Križnom putu održao se u travnju 2006. u Zagrebu, s ciljem da se o toj tragediji progovori i sa znanstvenog, a ne samo političkog gledišta.