Urednik knjige Marko Babić ocijenio je da Demovićeva otkrića starije hrvatske glazbene tradicije od 10. do 12. stoljeća mediji nisu pratili, a da razlog te šutnje treba tražiti u samozatajnu Demovićevu radu i njegovoj nepripadnosti klanovima.
"Kao službeni regens katedralnoga zbora znao je spontano povesti i odsvirati hrvatsku himnu Lijepu našu", podsjetio je Babić, ocijenivši kako je on obavio posao što ga drugdje obavljaju instituti i institucije.
Akademik Anđelko Klobučar smatra da je Demovićeva knjiga prava mala riznica hrvatske glazbe. "Velik posao Demović je napravio transkripcijom starih notnih zapisa u suvremeni diskurs", dodao je.
Muzikolog Mario Penzar je duhovnu glazbu, za razliku od glazbe bez duha, ocijenio najboljim darom čovjeku. "Zato bi naša glazba bez Demovićeva doprinosa bila puno siromašnija", rekao je.
Autor Miho Demović je napomenuo kako se rodoljublje smatra velikom kršćanskom krjepošću, te da je i zbog tog istraživao staru arhivsku građu.
Podsjetio je na tragičnu sudbinu pedesetak starohrvatskih natpisa od kojih se, kako je rekao, više ni jedan ne nalazi na mjestu gdje su bili postavljeni. "Povjesničar Miho Barada svojedobno je pripovijedao da je i nadgrobna ploča kraljice Jelene bila cjelovita", rekao je, dodavši kako ju je razbio neki austrijski časnik. "Čak su i Baščansku ploču od uništenja spasili krčki seljaci", rekao je.
Knjigu "Rasprave i prilozi iz stare hrvatske glazbene prošlosti s biobibliografijom", objavio je zagrebački nakladnik "Glas Koncila".
Muzikolog i glazbeni povjesničar Miho Demović rođen je 1934. u Dubravici pokraj Dubrovnika. U dva je navrata bio regens Zbora zagrebačke katedrale. Objavio je više znanstvenih knjiga i stručnih radova iz područja muzikologije i povijesti glazbe.