Ova karta nije službena, ali se radi o prvom projektu takve vrste nakon Koslerovog Zemljovida slovenske dežele, izjavio je Podobnik, a prenose Primorske novice iz Kopra.
List piše da je ambicija Podobnika, nekoć aktivnog političara, pa čak i glavnog koalicijskog partnera Janeza Drnovšeka u razdoblju 1996-2004. godine, da slovenskim pregovaračima omogući bolje pozicije u pregovorima s Hrvatskom.
Podobnikov politički krug, piše list, problematizira granicu u Istri na rijeci Dragonji zbog doktrine po kojoj se tako lakše dokazuje pravo Slovenije na izlaz na otvoreno more, a njegovi suradnici "novi zemljovid" tumače kao jednu vrstu dopune Bijele knjige koju je lani izdalo slovensko ministarstvo vanjskih poslova.
Peter Kosler (1824-1879), na čiju se političku baštinu pozvao Podobnik, bio je slovenski Nijemac, rođen u mjestu Gottsche u središnjoj Sloveniji u vrijeme kad su slovenske zemlje pripadale Austriji, ali ujedno i jedan od tada vodećih zagovornika slovenske nacionalne ideje.
Uz to što je, zajedno s bratom, osnivač ljubljanske pivovare Union, poznat je i po "Zemljovidu slovenske Dežele" u koji je 60-ih godina 19. stoljeća uključio današnje dijelove Austrije, Hrvatske i Italije, pa ga neki zovu prvom kartom "Velike Slovenije".
Zbog toga je, kako navode slovenski povjesničari, završio i na vojnom sudu koji ga je oslobodio optužbe o veleizdaji, koja mu je navodno prijetila zbog pokušaja promjena austrijskih granica.
Uz repliku Koslerova zemljovida često se slika i čelnik slovenskih ultranacionalista Zmago Jelinčič, ali povjesničari negiraju teoriju da je Kosler u "veliku Sloveniju" uvrstio Istru i kvarnerske otoke, kako neupućeni čitaju njegov zemljovid.
Za razliku od današnjih teorija ljudi iz Podobnikova kruga, koji kažu da su u prošlosti Slovenci živjeli sve do rijeke Mirne i da Hrvatska prema Sloveniji ima "povijesni dug", Kosler je zelenom crtom na svojoj mapi označio i etničku granicu današnjih Slovenaca i Hrvata, u Istri baš na rijeci Dragonji, dok je na Kupi u jednoj dijelu bio "velikodušniji" prema Hrvatima, pa je tako današnju Belu Krajinu zbog jakog i prepoznatljivog štokavskog elementa ubrajao u hrvatski etnički prostor. No, s druge strane, povjesničar Marko Zajc, autor knjige "Gdje završava slovensko i počinje hrvatsko", tvrdi da je Kosler hrvatske kajkavce smatrao "Slovencima u etnografskom smislu", što se reflektiralo i u nekim kasnijim slovenskim i srpskim "etnogenetskim" i geopolitičkim doktrinama.
Kosler je bio jedan od prvih koji je jače afirmirao naziv "Slovenci" u odnosu na do tada češće regionalne oznake kojima su se nazivali stanovnici današnje Slovenije (Kranjci, Štajerci, Korošci...), a isto tako i jedan od prvih zagovornika slovenske nacionalne trobojnice, u protivljenju njemačkoj "frankfurterici", koju je znala isticati njemačka zajednica u tadašnjoj Sloveniji.
Danas po Peteru Kosleru naziv nosi društvo za očuvanje tradicije kočevskih Nijemaca u Sloveniji.