Državni tajnik Ministarstva zaštite okoliša Nikola Ružinski uvodno je kazao da Hrvatska do sada nije ratificirala protokol iz Kyota jer se pokušavala i uspjela izboriti za ravnopravni položaj u odnosu na ostale zemlje potpisnice.
Pojasnio je da Kyotski protokol, uzimajući 1990. kao startnu godinu, predviđa ograničenje emisije stakleničkih plinova na 31,12 milijuna tona ugljičnog dioksida na godinu, što bi, ističe, Hrvatsku vratilo u 1974., odnosno 30 godina prije, te joj onemogućilo industrijski razvoj.
Hrvatska se stoga izborila za ograničenje od 34,62 milijuna tona ugljičnog dioksida i s tom, boljom pozicijom starta s Kyotskim protokolom, rekao je Ružinski.
Hrvatska se, dodao je, i do sada ponašala kao da je ratificirala protokol, u tom je smislu i razvijala svoju industriju, a nakon ratifikacije će, kaže, pokazati svoju odgovornost prema promjeni klime.
Ružinski je naglasio da EU u svijetu ima čelnu ulogu u aktivnostima za zaštitu klime i smanjenju negativnog utjecaja čovjeka na klimatske promjene, i to na način da se obvezala do 2030. emisije stakleničkih plinova smanjiti za 20, a prihvate li te standarde i ostale zemlje svijeta, i za 30 posto.
Dodao je da će Hrvatska do 2012. zasigurno ući u EU i njezin projekt smanjenja emisija stakleničkih plinova, te u tom smislu moći će računati i na pomoć razvijenijih članica.
Kao metode koje Kyotski protokol predviđa kao nužne za smanjenje emisija stakleničkih plinova Ružinski je naveo veću energetsku učinkovitost kroz smanjenje potrošnje energije, te veću uporabu obnovljivih izvora energije, kao što su vjetroelektrane, hidroelektrane, korištenje biomase i sunčeve energije, uvođenje plina umjesto nafte, i slično.
O predloženoj ratifikaciji Kyotskog protokola raspravljaju saborski klubovi.