Prema anketama dvoje od petero birača ne zna za koga glasovati 22. travnja, a prema nekim prognozama čak trećina ispitanika mogla bi mišljenje promijeniti na biralištu.
Ishod prvog kruga nitko se više ne usuđuje prognozirati jer ankete pokazuju male razlike među vodećim kandidatima, pa desničaru Nicolasu Sarkozyju prognoziraju 29.5 posto, kandidatkinji socijalista Segolene Royal 24.5 posto, centristu Francoisu Bayrou 18.5 posto, a ultradesničaru Jean-Marie Le Penu oko 13 posto.
ODLUČUJUĆI DRUGI KRUG
Odlučujuća igra, sigurno je, igrat će se u drugome krugu 6. svibnja, što je već tradicija jer od 1965., nijedan predsjednik Francuske nije u prvome krugu osvojio više od 50 posto glasova i stoga su kandidati u izbornom finalu zaigrali oštro, poput skupine političkih ratnika koji ne prežu ni moliti ni cjenkati se za glasove, pišu mediji.
"Ja sam vaš glas za smionost", najavila je Royal i brzo dodala, kako ne bi uplašila birače, da "obećaje sigurnu smionost", dok je ranije apelirala na žensko biračko tijelo pozivajući ga da glasa za nju koja bi imala postati prvom predsjednicom Francuske.
Centrist Bayrou je najavio da će, bude li izabran, za premijera izabrati osobu s lijevog centra - "radi ravnoteže".
Sarkozy se umiljavao poljoprivrednicima, koji su tradicionalni mezimci svih francuskih političara, nastojao pridobiti birače koji su glasali protiv europskog ustava i birače koji vole Francusku.
Četvrtopozicionirani Le Pen sanja o ponovnom ulasku u drugi krug, što mu je uspjelo 2002. kada je eliminirao kandidata ljevice i prošao u drugi krug gdje ga je porazio Jacques Chirac.
ULOGA LIČNOSTI, NE POLITIČKIH PROGRAMA
Prema anketama od srijede u drugi krug trebali bi proći Sarkozy i Royal, no uoči izbora 6 od 10 Francuza tvrdi da ne vjeruje ni desnici ni ljevici, a čak svaki drugi drži da izbori neće bitno "utjecati" da im život bude bolji.
Agencija Reuters piše da bi u takvoj konstelaciji s više od 40 posto neodlučnih birača upravo karakterne crte kandidata mogle prevagnuti nad politikom, ali dvoje vodećih ima teškoća s imidžom.
Sarkozy je oštar na jeziku, no zamjeraju mu, kao i Royalovoj "nedostatak topline". Pristaše tvrde da je radišan i odlučan, protivnici da je hiperaktivan i bezobziran. Karikaturisti ga crtaju kao maloga Drakulu, a mnogi će reći da je "opasan tip".
Royal ne skida osmijeh s lica, no hladna je i proračunata, tvrde njezini kritičari, dok lider konzervativne oporbe piše: "Vrlo je jaka žena. No pitam se voli li uopće ljude. Srdačnost nije njezina osobina".
Odrasla u katoličkoj obitelji strogog oca vojnog časnika, Royal je studirala u elitnoj školi za političare ENA-i, instituciji koju optužuju da proizvodi stereotipnu vladajuću elitu. Drže je prekrutom, a nizom vanjskopolitičkih gafova pobudila je sumnje u svoje političke sposobnosti.
TRADICIONALNA POLARIZACIJA DESNICA - LJEVICA
Posao, kupovna moć, visoki troškovi života, male plaće, teme koje najviše brinu birače bile su u središtu pozornosti svih kandidata, a kako je kampanja odmicala Royal je na njima inzistirala želeći istaknuti razliku između ljevice, čija je strategija "posao svima" i desnice koja "predlaže zakon jačega".
"A, želite li vi taj zakon jačega?", upitala je i odbacila Francusku kojom vladaju klanovi i novčane sile te zaoštrila slikajući crnim bojama budućnost zemlje kojom bi vladao Sarkozy, koji "sije strah i nepovjerenje, što je predvorje mržnje".
Takva Francuska jednoga bi dana "eksplodirala", ustvrdila je Royal braneći platformu socijaldemokracije, koja u cijeloj Europi proživljava krizu identiteta od pada Berlinskog zida i pobjede globalizacije.
Sarkozy je, trudeći se poboljšati svoje katastrofalne odnose s mladeži useljeničkog porijekla, kojima se zamjerio 2005. kada je pobunjenike iz predgrađa nazvao "ološem", posjetio siromašno naselje kako bi ondje podsjetio da je i sam dijete imigranta.
"Francuska mi je sve dala, sve joj dugujem. I vama će dati sve, samo ako je budete znali cijeniti, znali voljeti", rekao je Sarkozy poručivši da će ih Francuska prigrliti kako je prigrlila njegova djeda i oca.
U lovu na glasove gotovo se približio ljevici postavši branitelj "ozlojeđene Francuske", ogorčene prevarom, rasipništvom, "nekontroliranom imigracijom" i zapitao: "Tko ne vidi tu očitu vezu između politike nekontrolirane imigracije koja je trajala 30 ili 40 godina i socijalne eksplozije u našim četvrtima?".
Siromašna imigrantska geta još nose ožiljke pobune iz 2005., a njihovi stanovnici žale što je izborna kampanja ignorirala njihove probleme jer nezaposlenost, diskriminacija i slabo obrazovanje nisu riješeni.
Neki čak žale što je vlada desnog centra, pritisnuta studentskim prosvjedima koji su branili 'svetost' radnog mjesta, odustala od zakona o prvome zapošljavanju (CPE) kojim je željela smanjiti visoku nezaposlenost (čak do 40 posto) siromašnih predgrađa, te tvrde da bi radije imali ikakav nego nikakav posao.
Jedno od pitanja kojim se kampanja ipak bavila bila je budućnost francuskog "35-satnog radnog tjedna", jedinstvenog u Europi, uvedenog s ciljem borbe protiv nezaposlenosti podjelom radnog vremena. Ta mjera navodno je stvorila 350.000 radnih mjesta i uštedjela milijarde, procjenjuje Nacionalni statistički institut, no neki stručnjaci drže je potpuno nekonkurentnom danas kada na scenu stupaju nove sile kakve su Kina i Indija.
Sarkozy želi da 35 sati "više ne bude plafon, već početak", Royal o njemu želi "ublažiti negativne učinke za radnike i poslodavce", a Bayrou želi eliminirati njegove izopačene učinke.
Vanjska politika ponovo je bila bačena u drugi plan, pa ni europska integracija nije dobila dužnu pozornost predsjedničkih kandidata.
Francuzi su prije dvije godine referendumom odbacili europski ustav i stoga Europska unija s nestrpljenjem iščekuje novo vodstvo Francuske kako bi se počelo rješavati i to pitanje koje Njemačka, trenutačna predsjedateljica Unijom želi staviti na dnevni red summita u lipnju.