Predsjednik aktualne V. Republike, koja datira iz 1958., bira se izravno, a on zatim imenuje premijera i na njegov prijedlog i članove vlade. Jamac je nacionalne neovisnosti i teritorijalnog integriteta i u tome okviru odgovara za nuklearni "crveni prekidač" (šifrirani ključ), te snosi glavnu odgovornost za obranu i diplomaciju, što se naziva njegovom "rezerviranom domenom".
Zapovjednik je oružanih snaga, a u slučaju velikih neizbježivih prijetnji poduzima potrebne mjere. Potpisuje ukaze i donosi zakone. Neke zakone može dati na referendumsko izjašanjavanje, a ovlašten je i raspustiti Nacionalnu skupštinu te sazvati njezino izvanredno zasjedanje.
Jamac je neovisnosti sudske vlasti, predsjeda Vrhovnim sudbenim vijećem, ima inicijativu za reviziju ustava, sporazumno s parlamentom.
U tri razdoblja kohabitacije ljevice i desnice (sredinom 80-ih, početkom i krajem 90-ih godina) predsjedničke su ovlasti, zbog suživota s oporbenim premijerom bile bitno smanjene. Do 2002. godine, predsjednički mandat trajao je 7 godina, a tada je smanjen na 5 kako bi se smanjila opasnost od kohabitacije, jer se i parlament bira svakih 5 godina.
Francuska, šesta gospodarska snaga svijeta i jedna od 5 stalnih članica vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, prostire se na 551.602 km2. Početkom 2007., imala je 64,1 milijuna stanovnika od kojih 2,5 milijuna u prekomorskom području (primjerice dva otoka u Antilima, Francuska Gvajana i drugi).
Oko 51 posto njezinih stanovnika izjašnjavalo se u siječnju 2007., katolicima nasuprot njih 80 posto početkom 90-ih godina. Islam je druga velika religija s 4 do 5 milijuna vjernika, ili 7 posto stanovništva.
Krajem veljače u Francuskoj je bilo 8,4 nezaposlenih, prema službenim podacima, što je iznad prosjeka Europske unije (7,5 posto početkom 2007.)
Iste je godine gospodarski rast iznosio 2 posto i bio među najslabijima u zoni eura, a javni dug 2,6 posto BDP-a, dok je prosječna plaća po stanovniku bila 26.440 eura.
Francuska ima dvodomni paralment. Birači Nacionalnu skupštinu biraju izravno svakih pet godina, a Senat neizravno svakih šest godina. Nakon predsjedničkih izbora Francusku očekuju u lipnju i parlamentarni izbori za Nacionalnu skupštinu u lipnju.
Vodeća parlamentarna stranka s oko 294.000 članova, Savez za narodni pokret (UMP, desni centar, liberali) nasljednica je RPR-a (Okupljanje za republiku, koju je osnovao sadašnji predsjednik Jacqeus Chirac), te je sljednica degolista. Predsjednik UMP-a je od 2002. Nicolas Sarkozy, kandidat na predsjedničkim izborima.
Socijalisti (lijevi centar, socijaldemokrati), glavna su oporbena stranka s oko 218.000 članova. Njezin kandidat Francois Mitterrand postao je predsjednik 1981. i vladao dva mandata. Socijalistima danas predsjeda Francois Hollande, a njihova je predsjednička kandidatkinja Segolene Royal.
Savez za francusku demokraciju (UDF, centar) utemljen je 1978. na inicijativu Valeryja Giscarda d'Estainga (predsjednik 1974-1981.). Stranka ima oko 33.000 članova i njezin je lider Francois Bayrou, predsjednički kandidat centra.
Ostale parlamentarne stranke su Komunisti, Pokret za Francusku (katolička desnica), Zeleni (ekološka ljevica), koje su sve tri istaknule svoje službene kandidate za predsjedničke izbore. Također su u parlamentu i Republikanski i građanski pokret (ljevica protivnica eurointegracije) i Radikalna ljevica.
U francuskom parlamentu nije zastupljena stranka krajnje desnice Nacionalna fronta (FN, nacionalisti) predsjedničkog kandidata Jean-Marie Le Pena, utemeljena 1972.
Parlamentarnih zastupnika nemaju ni dvije stranke krajnje ljevice: Radnička borba (LO) i Revolucionarna liga komunista (LCR), koje također imaju svoje predsjedničke kandidate.